..kako su neki uspijeli pohvatat konce u prijevodu,a neki nisu slijedi prijevod...
...___...
Udario si mi psa!
-Molim? Kaj?
-Kažem ti da si mi lupio psa!
Razumiješ?
Udario si mi psa sa autom!
-Ma o čem ti pričaš?..kakva turpija?
Ne kužim!
-Ne shvaćaš,ne!...ali psa si mi lupio!
Vidiš da tamo leži!
-Ma šta lupetaš..ko leži?
-Pas!
-O,kaj god...kaj ti je pak to?
-Odi vidjet pa češ saznat!
Zar ti sve prstom moram pokazivat!
-...??
-A šta me gledaš?...ta nisam ti marendu pojeo!
Jel vidiš ono tamo?...vidiš?
To je moj pas!
Kojeg si ti lupio s autom!
Tim tvojim luksuznim autom lupio si mog jadnog psa!
-Čekaj!...stani malo prijatelju,ja tebe ništa ne razumijem...alo,ima li netko ovdje da mi kaže šta oće ovaj čovjek?
...ja ga fakat niš ne kužim?!
_..._..._...
uviđate da kad se umetne prijevod ,da konverzacija gotovo nema smisla jer je zapravo situacija jasna ko dan,no kad pričaju gluh i slijep dobiva jednu tragiomičnu notu...za koju je potreban prevoditelj sa fino nijansiranom percepcijom prijevoda oba aktera u događaju..kako ne bi eskalirao u sukob..a sve zbog neshvaćanja ili nerazumjevanja bližnjega svog...ta svi smo mi braća...samo očito u odvojenim svijetovima...
U nekom paralelnom svemiru postojanja...
Post je objavljen 08.08.2015. u 10:26 sati.