Marketing
MOJE RECENZIJE U ZBIRKAMA DRUGIH PJESNIKA....
OSVRT NA PRVU ZBIRKU POEZIJE “ZRNA SLOVA MOJE MAJKE” MIRJANE PEJAK
Tim čistim senzibilitetom Mirjana Pejak-Peki zaranja u refleksivno-meditativni svijet popločen tim lijepim zrnima slova i poziva nas da uđemo i osjećamo se dobrodošlima, osjećajući te titraje njene Duše, dok je pisala i lirski uobličila ovu zbirku stihova.
Kao uvijek, Ljubav je tema svih pjesnika, koji plove dalekim prostranstvima svojih inspirativnih trenutaka ne zaustavljajući se nigdje, dok ne puste na čitatelja svoj nebeski slap poezije, koji se zauvijek nastanjuje u našim dušama.
Iz IV
...duša života
putuje
u glasovima mora
budi se
šumovima valova
sniva
na obzorju jutra
ne poznaje
dubine
samo
tajanstvene obale i luke
odlaske i dolaske...
Duša ove pjesnikinje zaista putuje dubinama šumovitog oceana ne poznajući pri tome granice, ni odlaske ni dolaske, već onu vječnu poetsku nit, koja se proteže od lirske mekoće do trenutaka kad se u očima nakupe te suze bisernice kao putokaz do kud duboko su zaronili njeni stihovi u nečije srce.
I ljubav, ono što nikome još nije uspjelo, a ljubavi je uspjelo – uvijek i zauvijek nam se poklanja u svojoj uzvišenosti odabirući nas, poštujući nas, voleći nas.
Iz IX
u prvoj sekundi se odrekni mene
druga neka zaboravi prošlost
a treća
tako brzo će proći
dovoljno brzo
da zauvijek
sklopim oči....
Ovi bolni stihovi zazivaju neke druge razine proživljenog bola, onog teškog trenutka kad poželimo, da odjednom dođe kraj tom bolu, ali bol mora proći svoj proces, kroz bol se dolazi do dubljeg smisla, oči duše su osjetljive i puno više vide, od živih očiju razuma pa kao što se noć bori sa danom, tako se i bol bori sa ljubavlju, koja to opet sve prekrije i zaliječi.
I kako god se nebo okrenulo pa svojim čeličnim pogledom zarobilo pjesnikinjinu inspiraciju, toliko se toga otpustilo u tim stihovima, koji zovu na promišljanje i dublje introspekcijsko putovanje, da bi se tim posutim zrnima slova došlo do onog smisla, kojeg je pjesnikinja osjećala dok je pisala ovu ogrlicu od stihova.
Iz elementarnih uzoraka prikupila je te trenutke sna pa zagrljena maglom, opijena mirisom noći i zvukovima kišnih kapi, zakoračila je u maglu i noć, tu noć koja ima svoju moć i u kojoj se rađaju samo ovakvi stihovi, koje sad čitam.
Iz tih mračnih trenutaka, dok tama guta svjetlost na obzoru, osjećam se kao da sam zalutala u magli, izgubila se u toj pregršti poezije, koju nam autorica daje na dar i znam, samo kroz šapat lišća mogu čuti njeno srce, dok je posvećivala ovu knjigu svojoj mami.
Prepoznatljivo nepoznata, u valovima emotivnih naboja, ta poetska struktura me privlači toliko, da se ne moram pitati – što je pjesnik htio reći, već se pitam: otkud ti ta tajna, kojom pleteš ovakve maštovite uzorke rasplićući ih kao zlatnu mrežu, dobivajući moje srce zauvijek u svojoj poeziji?
Iz tog trenutka, kad sam se zaljubila u poeziju Mirjane Pejak-Peki, znala sam, da ću dobiti radost i veliku čast napisati svoj doživljaj pročitane knjige i da ću pozvati svijet, da zatvorenim očima potone u tu duhovnost i osjeti svu ljepotu izrečenog, kojeg nam daruje Mirjana.
Mirjana i dalje ostaje budnog in-spiro momenta, zaustavljajući se tek da okrene drugi list i nastavi dalje koračati tim prirodnim putem poetskog izraza, sa kojim se rodila i kojeg je posvetila najdražoj osobi – svojoj mami.
Ostavljam tu njenu tajnu zatvorenom, jer tajna mora ostati baš takva – tajna… da bi se iz te tajne i dalje rađali ovakvi poetski biseri i da bismo mi, čitatelji – opet doživjeli te jedinstvene trenutke susreta sa poezijom Mirjane Pejak-Peki.
Jadranka Varga
ova recenzija je objavljena u mojoj 8. poetsko-proznoj zbirci "MOJ TAJNI SVIJET"
Post je objavljen 07.08.2015. u 09:49 sati.