Marketing
suzama l'epim tapete vol.720
...šetnja je bila i više nego lijepa....
Einy je najviše uživao u pažnji.
Mic po mic osvajao je Sedada, a ovaj se nije branio.
Šetnja je potrajala dva sata i poprilično nas je oboje liznulo sunce iako to nije nikoga smetalo.
U šetnji smo se nespretno sudarali rukama.
Sasvim slučajno.
Uz stidljive osmjehe isprike...sa obje strane...
Često šećem uz napuštenu sveučilišnu bolnicu na obali Save. Ta mi zgrada uljeva neko samopoštovanje i uvijek me mami i vuče da ju promotrim iz malo bližega.
I ja joj, svaki puta priđem na koji metar bliže.
Nekako me istovremeno privlači i plaši...
Vuče me, a kako je napuštena, frka me doći bliže.
"Gle, znam da će ovo zvučati čudno, ali" započela sam a Sedad me upitno pogledao "jel bi htio samnom malo prošvrljati po ovoj zgradi?" nastavila sam glavom odmahujući prema napuštenoj bolnici.
"A što da ne" odvratio je.
Ubrzo smo bili pred bolnicom...pred glavnim ulaziom...
Oboje smo na glas rekonstruirali sadržaje nikad dovršenog a sad napuštenog i zapuštenog zdanja.
"A hoćemo malo ući unutra?" pitala sam dok mi je srce od uzbuđenja poskakivalo.
Osjećala sam se kao nekad dok sam kao dijete sa dečkima iz zgrade istraživala tuđa dvorišta.
Nasmijao se ovlaš i klimnuo glavom.
Ja sam bilaaaaaa. SRETNA.
Švrljala sam gore dolje lijevo desno proučavajući šta ima.
U jednom sam trenu stala i krenula se smijati.
"Šta je bilo" upitao me.
"kao nije ti dosta gradilišta pa te za prvi spojak vodim da malo proučiš jedno. i još k tome napušteno" nisam stajala sa smijanjem
"Ma ok je to, ovo mi je zanimljivo" odvratio je.
Dogovorili smo se da ćemo jednom kad budemo bez Einya malo pronjuškati i po dijelovima zatvorenim žicom.
...bila sam u extazi...
Post je objavljen 07.08.2015. u 00:11 sati.