Tvoj dodir je traga
svjetlucavog planktona,
k'o površinom mora
po mojoj koži.
Ona jučerašnja
što naizgled mirna bi,
sad vrije svakim tvojim
zaronom na dah.
Svako tvoje zrnce
pijeska što mi nudiš
raspršuje se mojim
krajolicima.
Nekim drugim sobom
huk mog vala stišavaš,
ispisuješ po meni
sva moja slova.
Uspravan dok stojiš
pomislim lanterna si,
već slijedećeg trena
postaješ mi sprud...