Gospođa Guggenheim je otvorivši muzej u svakako jednoj od glavnih berlinskih ulica "Unter den Linden" uvela i lijep običaj, besplatne posjete muzeju ponedjeljkom. U međuvremenu čak ni ona više nije mogla plaćati muzej na toj lokaciji, preuzeo ga je, tko drugi nego Njemačka banka, ali običaj je ostao. Posjetili smo jučer izložbu nekih suvremenih fotografkinja iz Guggenheim postava, nisu me baš impresionirale, predstavljam kratko jednu ne tako blijedu.
Istovremeno su ulicom išle, pod velikom policijskom zaštitom, demonstracije jezida. To su, saznao sam na licu mjesta, jedna stara religiozna manjina od koje potiču Kurdi, u međuvremenu su često, zahvaljujući okruženju u kojem žive, bili izloženi prisilnom islamiziranju, miroljubivi su i religija im zabranjuje ubijanje (Kurdi su se tu ipak zdravorazumski emancipirali i od religije i od pravila), te su sad kao takvi doživili pokolje i iživljavanje na najbestijalni način od strane islamskih policija ISIS-a.
Nama svejedno nije prisjelo jelo, jeli smo, u skladu s onim da ovaj put nakon Berlina neće više biti drugog Berlina, jer se vraćamo u potpunu besperspektivnost nezavisne države, jeli smo dakle u staroj berlinskoj krčmi na "Unter den Linden", u tradicionalno najjačoj ulici, jučer smo jeli npr. u Simon Dach ulici, trenutno najrazvikanijem trendovskom kvartu, ipak u pitanjima hrane, ja kao fan njemačkih kobasica nisam objektivan.