SOLEy - KLIK KLIK
kao moji prijatelji
neki...
pomičem glave
da ne vidim
u stranu
u dubinu
boli
u djetinjstvo
koje sam pohranila
u središte
u lavu
koja nadolazi
u valovima
i sanjam te
pokrete i
ponavljanje
i kako gazim
sve te suvišnosti:
mrak kojeg se bojim,
Baba Rogu,
škripove i zvukove
dok čekamo
da ne budemo sami
jer razumijem:
sada razumijem
kako put je gladak.
a bol slatka
kad je pobjediš
Post je objavljen 02.08.2015. u 22:45 sati.