Pusta, sunčana nedjelja. Jedna u nizu, ne brojim.
I slušam pjesme iz doba prije...veza, ljubavi, nas...
Iz doba toliko davnog da ga se sjećam kao da je to bio neki drugi život, ne baš sasvim moj. Ili je ta davna osoba bila netko drugi.
How bout me not blaming you for everything
How bout me enjoying the moment for once
How bout how good it feels to finally forgive you
How bout grieving it all one at a time...
How bout no longer being masochistic?
Ok, priznati ću...ganjala sam petra pana. Pet godina. Polu svjesno, zažmirila sam na uvijek istu činjenicu...da nije on...ono što bih željela da bude, da neću od njega dobiti ono što trebam, da neću silinom svoje ljubavi natjerati nekoga da se mijenja.
I na kraju, opet sam ja ta koja prekida dugu vezu, teškom se mukom trgam od nekoga koga volim, ali ne mogu više s njim. I ne plačem. Tupo zurim, nedostaje mi, izgubljena sam.
Možda više nego ikada. Možda jednako, možda manje. Ne znam.
Prošao je niz godina...veza, prijateljstava, razdoblja u životu koja su nožem rezana. Jer uvijek puštam da se stvari odigraju nekako kako život posloži, kako neki drugi žele...i trpim štošta. Pa pregrmim i prerežem.
Kao blok sa hrpom stranica istrganih...stavljenih sa strane. Koje se rijetko prolistaju.
Koja je razlika sada? I dalje vrijeme provodim sama,ali više ga ne čekam. Možda čekam...da doleti, navrati, pravi se da se ništa nije dogodilo. Jednom možda i hoće. Možda i neće. Nemam kome prepričati dan. Istopila se ljutnja, tuga, očekivanje nečega što ne mogu dobiti. Veliki je to teret koji je pao s leđa.
Ali ostaje pitanje...zašto si to radim, opetovano, gotovo svjesno? Skupljam nečije mrvice ljubavi? Nekoga tko nije nužno toliko loš...pustim da prema meni bude...tvrdeći da nije ili ne shvaća kako...iako je jasno i vidljivo izdaleka. A jasno je i meni...iako to niječem.
Hoću li sada napokon...sakupiti mrvice sebe? One, duginih boja, sjajne, koje se vesele ljetu i ptici i sitnicama...i ne gube svoj sjaj...makar se stoput rasipale? Ili sam izgubila vjeru da te mrvice mogu nekome nešto značiti?
Nisam. Nisam se prvi puta raspala, onako, dobrano. Samo se nadam...da sam posljednji puta svjesno izabrala takav početak i takav kraj.
Post je objavljen 02.08.2015. u 12:29 sati.