Marketing
Standar i Plomin
Uspon na Standar (474) može se započeti iz Labina preko Ripende ili iz Plomin Luke preko napuštenog zaseoka Veselici do kojeg vodi šumska cesta, pogodna za brdske bicikle. Od zaseoka ide novija makadamska cesta do nekoliko odašiljača na travnatoj zaravni, od koje se za oko 10 min dođe do vrha Standar.
Prelazak preko mosta u Plomin Luci koja je zapjenjena od vode koja služi za hlađenje TE Plomin.
Morska voda se dovodi preko korita (ispod kojeg prolazi markirani put za Standar), i nakon hlađenja vraća u Plominski zaljev.
Livada prije vrha od koje se može prema jugu doći do vidikovca nad zaljevom, a markirani put za vrh vodi lijevo, otprilike prema zapadu.
Pogled sa livade na vrhove Učke.
Na vrhu.
Vidi se dio Labina.
Povratak u stari Plomin, antičku Flavonu gdje treba odmoriti uz pogled na Plominski zaljev. (Žig IPP-a je u restoranu Dorina).
Plomin Luka je oko 170 m niže.
Termoelektrana "Plomin" sa dimnjakom koji je najviša građevina u Hrvatskoj.
Radioaktivna šljaka iz TE Plomin 1
Do početka 1990-tih godina koristio se domaći ugljen (antracit iz Istre, lignit i smeđi ugljen s Dinarida) s visokim postotkom sumpora (10 % do 14 % ) i prirodnom radioaktivnosti, tako da je nastala radioaktivna šljaka, kao posljedica povišene radioaktivnosti raškoga ugljena. Uz termoelektranu na površini od 120 000 m2, ima oko milijun tona šljake i pepela. Dolazilo je do rasipanja i raspršivanja pepela i šljake vjetrom i oborinama.
1990-tih počelo je prekrivanje dijelova odlagališta zemljom (oko 60 cm zemlje i više). Krajem 1990-ih počela sanacija, nanošenje zaštitne folije ispod i iznad otpadne šljake i pepela, od prekrivanja zemljom i sustavne izgradnje rubnih kanala i kolektora za odvod oborinskih voda. Utjecaj tehnološki povišene prirodne radioaktivnosti na odlagalištu pepela i šljake sveden je na vrijednost prirodne radioaktivnosti u tlima. U ugljenima koji se danas rabe u termoelektrani, sav je otpad prikladan za uporabu u graditeljstvu i cementnoj industriji. (izvor Wikipedia).
Do početka 1990-tih godina koristio se domaći ugljen (antracit iz Istre, lignit i smeđi ugljen s Dinarida) s visokim postotkom sumpora (10 % do 14 % ) i prirodnom radioaktivnosti, tako da je nastala radioaktivna šljaka, kao posljedica povišene radioaktivnosti raškoga ugljena. Uz termoelektranu na površini od 120 000 m2, ima oko milijun tona šljake i pepela. Dolazilo je do rasipanja i raspršivanja pepela i šljake vjetrom i oborinama.
1990-tih počelo je prekrivanje dijelova odlagališta zemljom (oko 60 cm zemlje i više). Krajem 1990-ih počela sanacija, nanošenje zaštitne folije ispod i iznad otpadne šljake i pepela, od prekrivanja zemljom i sustavne izgradnje rubnih kanala i kolektora za odvod oborinskih voda. Utjecaj tehnološki povišene prirodne radioaktivnosti na odlagalištu pepela i šljake sveden je na vrijednost prirodne radioaktivnosti u tlima. U ugljenima koji se danas rabe u termoelektrani, sav je otpad prikladan za uporabu u graditeljstvu i cementnoj industriji. (izvor Wikipedia).
Šetnja starim Plominom u kojem ima i ruševnih kuća.
Radi se na sanaciji nekih dijelova.
Zvonik crkve sv.Jurja Starog iz 11. st., poznata po kamenoj ploči sa kasnoantičkim prikazom Silvana i glagoljskom natpisu.
Za povećati: Plomin Luka, pogled na Standar iz Plomina i kolaž iz stare Flavone.
Post je objavljen 01.08.2015. u 14:57 sati.