Marketing
Zaboravljena povijest
Zaboravljamo namjerno da bi manje boljelo, a boli isto.
Poslije tolikih godina javi se ona ista tupa, razarajuća bol. Dobro, možda je sa godinama lakše, jer se osjeti njeno dolaženje, a dolazi , onako bez neke glasne najave, kao magla, kao poplava.Jednostavno te prekrije, ovije, upije, usiše, nestaneš u njoj i više ne znaš jel si ti u boli ili je bol u tebi.
Sreća je što dolazi povremeno, u ciklusima, vezano uz neke datume i što je sa godinama već znaš očekivati , a znaš i da će se povući.
No, trebale su godine i vrijeme da je znaš dočekati, da te ne zaskoći nespremnog.
Godine truda da se oprosti , ono što u sebe ne možeš oprostiti, a opet, želiš to.
I želiš oprostiti ne zato što si velik, nego mali i sebičan i želiš oprostiti zbog sebe, želiš taj rak izbaciti iz sebe da bi preživio, pa prebacujemo to neoprošteno u nezaboravljeno.
Uvjeravamo sebe da smo oprostili , jer želimo da i naši grijesi i propusti budu oprošteni. Lažemo sebi da smo oprostili zbog drugih, a samo smo kupili oprost za sebe.
Kupljen ili stvaran, oprost donosi mir.
Oprošteno postaje nezaboravljeno.
A, onda vremenom i nezaboravljeno potiskujemo, jer nam treba prostora za nova jutra i nove osmijehe, nove pjesme i planove.
Nezaboravljenom lagano skidamo težinu i mijenjamo boju. Unosimo svjetlost u nas. Zaboravljamo nezaboravljeno.
Tek ponekad, onako bez neke glasne najave, izroni iz dubina, prekrije nas, ovije, usiše, boli , ali i nestane.
Samo da nas podsjeti da je tu, zaboravljena povijest.
Post je objavljen 03.08.2015. u 09:05 sati.