Marketing
Početak mog života
Bilo je to prije 20 i nešto godina kada me je moja majka donijela na svijet i tu počinje moja životna priča. Hvala joj za to. Rodio sam se u jednom manjem mjestu u predgrađu. Prve impresije kojih se sjećam su ratna zbivanja. Trenuci dok se isčekuje dali mi je otac mrtav ili "samo" ranjen i u bolnici. Nedoumica i vrisak majke, bake, tetke koje nisu svjesne da sam shvatio ozbiljnost situacije... Srećom otac mi je bio ranjen samo, doživotni invalid ali je živ. Kreće moj život tempom gdje sam ja običan dječak odjednom postao stariji brat koji je svugdje vodio svoju sestru sa sobom. Pazio na nju i živjeli smo skladan život. Bilo je tu djece u susjedstvu s kojom smo provodili dane. Svaki dan je bio lijep nismo imali mobitel, nismo imali računalo, na TV-u su se vrtjele snimke Vukovara i spotovi Jure Stublića...bilo je tu još svačega ali to je ostalo u mojoj memoriji onoj trajnoj koja me je oblikovala dvadesetak godina kasnije u čovjeka kakav sam danas. Volio sam sunce i kišu i vječito bio vani sa društvom. Provodili smo dane na rijeci Kupi i to nam je bio stil života. Svakog dana je pala koja riba nije se imalo za meso svaki dan, kad se danas sjetim mirisa domaćih žganaca sa bijelom kavom...mmmm...nisam već godinama imao priliku nešto takvoga jesti...nije bilo lako ali bilo je ljepše nego današnjoj djeci...oni neznaju uživati u sitnicama, neznaju kakav je gušt posvađati se sa najboljim frendom i drugi dan biti dobar sa njim kao da nikad ništa nije bilo....hehe...kad se sjetim tih nebuloza. Život je lijep i treba ga cijeniti zaključih u jednom trenutku svoga života i vodim se tom misli i dan danas...
BIO SAM TADA DJEČAK SA SELA. VOLIO SAM MIRIS PROLJEĆA KOJI RIJETKO DANAS OSJEĆAM. VOLIO SAM ONAJ SVOJ STARI BICIKL OD TREĆEG BRATIĆA KOJEM SU SE UNATOČ SVEMU OKRETALI KOTAČI...KAO ŠTO SE I DANAS OKREĆU DANI U ŽIVOTU, A JA IH VOLIM.
Post je objavljen 31.07.2015. u 13:55 sati.