Zadnjih dana nakuhavam, isprobavam, meljem, muljam, miješam, sitnim, drobim i svašta nešto tome slično, a sve ne bih li pronašla zamjene za hranu koju jako volim, a koju ovim načinom prehrane ne smijem jesti.
Sa slasticama ću još pričekati, ali slanim jelima, tipa pizze, kojoj mi je jako teško odoljeti, moram naći zamjenu.
Jučer jesam i jako sam zadovoljna.
Ispala je veličine normalne pizze, podjeljena na četvrtine, meni dovoljna za tri obroka, jer ne mogu puno pojesti. Jako je zasitna, i što je najvažnije, fina.
Čak, jako fina.
Kako sam sad u proteinskoj fazi, brašno ne dolazi u obzir, a svi ostali sastojci su prihvatljivi. Mislim, oni koji ionako idu u pizzu.
Dakle, bademi ... samljeveni u brašno u mlincu za kavu.
U 2,5 dcl bademovog brašna dodati dva jaja, malo soli, sode bikarbone, bosiljka, malo maslinovog ulja.
Sve umijesiti i istresti na papir za pečenje.
Prekriti drugim papirom i razvaljati.
Odvojiti gornji papir ( lako se odvaja ) i staviti peći na 190, cca 20-tak minuta.
E, sad slijedi najslađi dio ... smišljanje nadjeva.
Nareckala sam pancete, pršuta, malo šunke i naribala sira.
I, naravno, salsa. Domaća. Mamina.