U Berlinu je zbilja zahladilo, jutros smo se Jin i ja smrzli u prvoj šetnji, tenisice će morati zamijeniti sandale, a ja moram tražiti zimsku jaknu koju sam ovaj put ipak ponio. Ove godine baš ne objavljujem postove o hrani, do sad smo ponavljali ručkove koje možete naći u arhivi ranijih berlinskih ljeta, jučer me bogatstvom i raznolikošću okusa oduševio libanonski ručak, te kefte baš i nisu previše posebne, simpatični kuhar sam kaže, kad smo mu rekli da smo iz Hrvatske, pa to vam je ko ćevapčići, al sve ostalo je.
Tražio sam da izađemo na podzemnoj na stanici Kurfürstenstraße pet minuta, tamo odmah na uglu, na izlazu iz podzemne, svake godine kupim sat za 3-5 eura, svi rade dok se mijenjaju baterije i zakon su, crveni koji sam ostavio u Rijeci je jako ishvaljen, sad sam budući da sam u štimungu vjerojatno zadnjeg Berlina, liberalni kapitalizam sprema svom iskonskom protivniku završni udarac, dakle kupio sam crni s bijelim kazaljkama, zaboravio sam ga ufotkati, sad mi se ne da.
Drugarica je rekla da bi i ona, dok kupim sat, popila kavu i zahvaljujući tome sam svjedočio zanimljivoj priči. Nekoliko dosta mladih djevojaka je, pogledao sam na novi sat, prešlo kurfirstenicu točno u pola šest, rasporedilo se uz rub ulice poput vojske u pravilnim razmacima, zanimljivo, prva je s mušterijom, mladim hipikom, ne hipsterom, s malim ruksakom na leđima, nestala najmanje atraktivno odjevena, nikad čovjek ne bi pogodio čime se bavi, traperice i malo povišene pete, jedna brineta energičnog uleta, nisam je snimio, rizik je to tamo, drugoj je, ovoj u suknji, ne baš idealno šlank, stao auto, nakon par minuta pregovora izašao je tip samo u elegantnoj plavoj košulji dugih rukava, podsjećao me na maminog sinčića negdje između 40 i 50 godina i otšetali su nekamo. U međuvremenu je drugarica popila kavu i išla isprobavati majice u obližnjem dućanu, tako da smo Jin i ja mogli pratiti igru dalje. Uglavnom počelo je lagano kišiti, ova u suknji je za nepunih pola sata dopratila otvorenog kišobrana tipa ponovo do auta i vratila se na rub ulice, one prve još nije bilo nazad. Jedino ova izbačenog dupeta, nije imala mušteriju za taj sat vremena što smo se zadržali tamo.
Inače raspoloženja mi se smjenjuju, zadovoljstvo i loše, za loše nije Berlin ništa kriv.