Dobijem SMS otprilike ovog sadržaja:
Na tiskovnoj, naš stari drug, nekadašnji mladi penzioner sjedi u foteljici do „fotelje“ !
Je.ote led!
Odgovorim sva ustreptala:
Čuj, otkako je njegova gospođa dobila sobu za garderobu, njima je tako, a nama ovako kako nam je!
(Uzgred se sjetim nekih garderobnih detalja od prije cca. 30 godina u kojim sam ih upoznala; sjećanje mi ne zaobiđe ni njenu nikad ostvarenu diplomu neke od viših škola, i još štošta…)
Ali avaj, ne nadrastoh problematiku ni opće mjesto svakodnevice, i ote mi se:
Bože, jesmo li, ja, ti, on, mi, vi... doista gubitnici?
I bez da trepnem, promijenim si kut, da pitanje ne ostane retoričko, a i „da sebi manje smetam“: