U svojim bilješkama naslovljenim Uzorna filozofija polazim od toga da filozofirati znači uvijek iznova postavljati pitanje "A što to zapravo znači?".
Filozof dovodi u pitanje ono što "svi znaju", ono što kaže "zdrav razum" - a također i ono, što kažu eksperti ili drugi filozofi.
Tako se pak inicira beskonačni iterativni proces, jer se to pitanje može primijeniti i na sebe samo.
"Uzorna" zato jer se mudroljub ne zadovoljava onim što je "zorno", nego traga za onim u-zornim. Tako otvara mogućnost zora u ono ne-zorno, u dublju zbilju. Tako postaje moguća znanost.
Dosad sam na blogu Mudroljublje objavio 29 poglavlja, vodeći proces zapitkivanja i bivajući vođen.
Nakon uvodnih postavki, u petom poglavlju razmatram egzistencijalnu situaciju homo sapiensa, kao bića koje ne može a da ne postavlja nepotrebna pitanja.
Idem onda ka djetinjstvu čovječanstva, i u poglavljima 6-18 razmatram o mitovima, obredima, magiji, odgoju i kulturi, o "prirodnoj religiji". To su izrazi ljudskih potreba i postoje i danas; ništa ljudsko nikad ne umire.
Želeći, prije povijesnog prelaska na objavljenu religiju i filozofiju, sustavno prikazati neke bitne čimbenike ljudske egzistencije, od 20. poglavlja razmatam o spolnosti. Tu onda povijesno preskačem do modernoga doba. Žene su se borile i izborile za jednakost u građanskom/industrijskom/kapitalističkom društvu, pa sam o tome nešto pisao u 27. poglavlju.
A onda u poglavlju 28 pišem o odnosu prema prirodi, koja se "muški" tretira kao pasivni objekt rada i izvor sirovina, dok ekologizam ponovo afirmira uvažavanje "Majke Zemlje".
Posljednje poglavlje, upravo objavljeno, razmatra dihotomiju tehnologizma i ekologizma u odnosu na krizu okoliša i resursa.