Danas s ponosom bilježimo dan ustanka naroda Hrvatske i Bosne i Hercegovine, 27. srpnja 1941., na području tadašnje kvazi-države, pogrešno zvane "Hrvatska".
Nakon što je vlast luđaka i kretena, izroda i izdajica hrvatskoga narada, prodala svoju domovinu i stavila se u službu fašističkog mehanizma uništavanja civilizacije, krenuli su u masovno ubijanje pripadnika srpskoga naroda na području svoje nakazne razbojničke tovrevine, Zavisne Nedržave Antihrvatske. U svojim suludim pohodima, poubijali su ih barem 10.000 već u prva tri mjeseca svoje vlasti. (Sami su se hvalili masovnim klanjima i iznosili pretjerane brojke.)
Ponekad se u povijesti naroda nažalost dogodi, da isplivaju i moć zadobiju najgora govna, koja inače smrde po društvenim marginama. U takvoj situaciji, časni ljudi imaju samo jedna izbor. Govna treba počistiti i pustiti vodu.
Ustaški pokolji su izavali razumljivu i neizbježnu reakciju: masovni oružani ustanak progonjenh Srba. Njihova reakcija je naravno nerijetko bila podjednaka: bijes, mržnja i masovno ubijanje. Nasuprot krvolocima i kretenima ustašama, pojavili su se jednaki, braća njihova četnici.
Na sreću, od početka su se srpskim ustanicima pridružili najbolji sinovi i kćeri hrvatskoga naroda, komunsiti i drugi antifašisti. Ustanici su se ubrzo pociješali na dva ljuta neprijatelja. S vremenom, Hrvatski domoljubi su su masovno stupili u veličanstveni Narodnooslobodilački pokret. U vrlo surovom ratu, išamarali su kao balavce ustaše i braću im četnike (govna su se s drugim govnima udružila), i ovi još i danas cmizdre.
Spasili su čast hrvatskoga i srpskoga naroda, te stvorili, nasuprot onoj divljačkoj nakazi, pravu državu Hrvatsku. (Danas je doduše opet puna govana, ali to je jedna sasvim drugačija priča.)
Post je objavljen 27.07.2015. u 22:50 sati.