Na sve strane svijeta
tragove svojih stopa
ostavih.
Kao putnik namjernik
bez namjere, dilema
suvislih.
Niti su mi od svile
dok sna mrežu pletem
i ljubim.
Moje boje su žarke,
trag mirisa ne hlapi
kad gubim.
Sva se godišnja doba
izmjenjuju u meni,
postojim.
U dva razlomka Ljubav
kao cijelo stane,
ne dvojim.
Svaka mi se misao
s beskrajem dotiče,
da traje.
Svakog trena sam druga,
ekspresija minute
me daje.