O.K.
Čovjek treba uvjek poći od sebe.
Da znam biti moron, što jest, jest.
Dođem jučer pred automat za sokove,
treba se ubaciti lova i zatim otvoriti vratašca te uzeti, vodu sok.
I sad 5-6 tih nivoa i različitosti i ubacim 6 čuna za vodu i potegnem vratašca na mjestu praznoga boxa, reko, nadoć će puni box rotacijom, a svud okolo puni boxovi.
Neeee, ja kreten idem otvarati prazan box.
Ma došlo mi da se opalim šakom u čelo, ne moron, kretenčina.
U gastro smislu, svakaj sam experimentiral, no pokazalo se da i nisam baš tak bedast.
Najbedastije je bilo kad sam si išel delati Garuma-Fish sauce.
Par kila Srdela, 25 % soli i tak to držati poluodklopljeno vani, na izloženosti atmosfere. Od temperatura, do sunce-oblačno. De facto, neka fermentacija.
Truljenje ribe.
I imati muda, to, nakon godine dana tak, procijediti kroz gazu, flaširati i trošiti kao začin, eto, već drugu godinu. Svi koji vide i pomirišu Garum, belje se, no ja ga kradomice dodajem u razna jela, marinade, kuhanja i pečenja, gdje se u konačnici gubi intezivni miris ribe i nitko, ama baš nitko do sada nije skužio da ja to stavljam, ali skužili su fantastičnu aromu, koja diže u nebesa.
Najveći horor mi je bilo to probati prvi puta, onak sirovo.
Bože, hoću li se otrovati, hoću li ostati živ.