Marketing
Naši (bivši) plastičari - DIOKI
Izvor: Jutarnji list, 23. srpnja 2015.
Eto, ode zlatna koka na bubanj!
Postrojenje Polietilen II je pušteno u rad 1980. godine na Žitnjaku, u sastavu tadašnjeg OKI-ja, s projektnim kapacitetom od 50.000 t godišnje polietilena niske gustoće (PE-LD) - komercijalnog naziva Okiten. Postrojenje je, s tada najmodernijom svjetskom tehnologijom, uspješno radilo cijeli niz godina, ali zbog nekih tehnoloških nedorečenosti nije uspijevalo ostvarivati puni kapacitet - održavali su se na oko 40.000 t/g. 2003. godine napravljena je željno očekivana i dobro planirana rekonstrukcija kojom su riješena sva dotadašnja uska grla što je, uz godinu dana raniju zamjenu kontrolnog sustava, rezultiralo odličnim radom i ostvarenjem proizvodnje od 55.000 t/g.
Kada kažem "zlatna koka" onda valja naglasiti da je postrojenje proizvodilo vrhunski polietilen od domaće sirovine. Od INE se kupovao etan iz Ivanić Grada, a onda se na Žitnjaku od tog etana proizvodio vlastiti etilen koji je bio sirovina za polietilen. Odlična sirovinsko - tehnološka - proizvodna linija koja je davala odlične ekonomske rezultate. Tržište je prvih desetak godina bilo pretežito na području ondašnje Jugoslavije, a devedesetih, upravo zbog kvalitetnog proizvoda, vrlo brzo se prebacuje na zapadno-europsko tržište i nastavlja s uspješnim poslovanjem.
No, problemi počinju jer INA nije razvijala plinski biznis, znalo se je da će u dogledno vrijeme biti sve manje i manje sirovine (predviđanja su bila da će to biti za 5 do 10 godina), a obzirom da su se ostvarivali profiti, 2005. je odlučeno da se izvuče što se može, a od tadašnje zarade da se investira u petrokemiju na Krku, kako bi Hrvatska zadržala, ali i dodatno razvila profitabilnu proizvodnju baznih petrokemijskih proizvoda. Tako je i bilo, počelo se s investicijama na Krku u DINI (DINA i OKI bili su u jednoj tvrtci - DIOKI), međutim INA 2009. naprasno i bezrazložno višestruko povisuje cijene etana (upravo baš kada su u tijeku veliki projekti i velike financijske obaveze u DINI), koncepcija iskorištavanja dotadašnjih mogućnosti malo po malo se urušava, te se 2011. godine zaustavlja proizvodnja. Vrhunski stručnjaci doslovce rastjerani, a lešinari stupili na scenu.
Tada kreću sve one mučne slike i događanja, štrajkovi glađu, sva nastojanja visokostručnih, poštenih i vrijednih radnika da se državi, DORH-u, USKOK-u i pitaj Boga kome ukaže na namjernu opstrukciju i protudržavno djelovanje INE - ali očito je negdje odluka davno prije pala, DIOKI (koji je u svom vlasništvu imao DINU) odlazi u stečaj, a rezultat - eto sada, prodaje se, na komade.
Kako je istovremeno i DINA zaustavila proizvodnju polietilena, hrvatsko gospodarstvo ostalo je bez 160.000 t godišnje vrhunskog proizvoda (Okitena 55.000 t i Dinalena 105.000 t) - odnosno bez oko 240.000.000 € prihoda, hrvatski prerađivači bez domaće sirovine i naravno da je krenuo skuplji uvoz.
Žalosno da žalosnije ne može biti.
Post je objavljen 24.07.2015. u 13:00 sati.