Pregled posta

Eurozona je mrtva. Može li se spasiti Europska unija?

Popularnost Sirize u Grčkoj nije opala nakon posljednjeg dogovora, iako je širom svijeta od raznih analitičara označen kao kapitulacija i kao neprovediv. Što će donijeti slijedeći mjeseci, ne znamo. Tko preživi, pričat će. Priča nije završena. Ni u Grčkoj, ni u svijetu.

– Nastavlja se vlast virtualne (financijske) nad realnom ekonomijom;
– ideološka borba kapitalizma protiv humanizma;
– surovost otvoreno propagirana kao vrlina;
– brutalno stavljanje na znanje plebsu iz 99% da vladari globalnih financija mogu raditi sve gluposti i podlosti, a biti zaštićeni od svake odgovornosti i kazne, dok će obični ljudi biti kažnjeni i za svoje i za tuđe grijehe: "socijalizam za bogate, kapitalizam za ostale.

Logična analiza vodi do uvida nužnosti uništenja kapitalizma. Pa ipak, u ovom trenutku, narod podržava umjerenjake.

Posljednja istraživanja javnog mnjenja pokazuju da bi Siriza dobila preko 40% glasova (na izborima 25. siječnja imali su 36,3%), što bi im donijelo apsolutnu većinu mandata. Lijevi i desni radikali, "Zlatna zora" i komunisti, stalno se vrte oko 5-7%, kao i PASOK i Potami.

Kanađanin Leo Panich iz Grčke: »Most of the people you talk to in the street are actually impressed with Tsipras and the way he stood up to this. They blame the Germans rather than Tsipras.«

Unutar vladajuće koalicije prisutno je razočaranje nakon maksimalne mobilizacije pred referendum, ali zasad nema znakova da bi se mogla raspasti.

Od početka, bilo je fascinatno koliko umjereno sirizina vlada nastupa. Apsurdno je bilo kako su histerično dočekani, kao da se radi o opasnim radikalima; s gledišta apsolutne vlasti bankara i njihovih pajtaša (cronies), to valjda i jesu.

Priznavali su da su reforme u Grčkoj potrebne, niisu prijetili obustavom plaćanja (što je sasvim obična stvar i dogodila se tisuću puta u svjetskoj povijesti, i u najnovije doba), nisu optuživali međunarodne oligarhije koje su imale koristi od prekomjernog zaduživanja Grčke (ima zanimljivih personalnih rošada) niti su izvikivali parole protiv kapitalizma.

Išli su vrlo, vrlo skromno, tražeći olakšanje otplate duga, jer je bilo očito da Grčka jednostavno više ne može ovako, nakon ekonomske katastrofe koju su mjere surovosti izazvale u posljednjih pet godina.

Čak i IMF, uz brojne druge, rekao je da Grčka objektivno naprosto ne može više vraćati dug pod ovakvim uvjetima.

Vladari Eurozone, međutim, odgovorili su apsolutnim odbijanjem makar i minimalnog popuštanja. Mobilizirali su se političari i mediji, i uvjerili veliki dio javnosti svojih zemalja kako lijeni, glupi i lažljivi Grci ne zaslužuju nimalo samilosti.

A grčka vlada, izgleda, naprosto nije imala rezervnu varijantu.

Moja je ocjena da na obe stranke treba analizirati psihologiju, treba analizirati slike u ljudskim glavama, ideje i emocije, a da formalne ekonomske računice uopće nisu bitne.

Financije su ionako dio teologije, jer novac je zamisao, nije dio realnoga svijeta. Ta zamisao sada vlada nad realnom ekonomijom (rad, stvarni kapital kao nagomilani prethodni ljudskih rad, i prirodni resursi) i proklamira da je njena vlast od Boga i da smo konačno ostvarili Najbolji Od Svih Mogućih Svjetova.

Costas Lapavitsas, zastupnik u grčkom parlamentu, sveučilišni profesor ekonomije u Londonu, kaže u intervjuu za "Real News" (video) da je program Sirizine vlade sadržavao "blagi kenzijanizam". Ali pokazalo se da je neprovodiv, jer je ovisio o prilivu novca iz Europske unije.

U parlamentu, u velikoj hitnji, oko dvije trećine zastupnika Sirize glasalo je za novi sporazum. Vladu su podržale i nekada vladajuće stranke "Nova demokracija" i PASOK, one koje su dovele Grčku u ovakvu situaciju (u suradnji s financijskim oligarsima iz Njemačke idr.) i protiv kojih se Siriza pojavila kao alternativa. Tako je sporazum, koji sadži svu surovost koju su Grci na referendum odbili plus dodatne kazne zbog pokušaja pobune, prošao s velikom većinom.

Lapavitsas je bio među onima koji su od početka upozoravali da bi se vlada mogla sukobiti s odlučnim odbijanjem u Eurozoni, te da treba pripremati "Plan B" ako pregovori propadnu, tj. uvođenje nacionalne valute; to nije učinjeno i sad je Grčka dovedena u situaciju da kapitulira, jer prelaz na drahmu ne može se urediti preko noći.

Lapavitsas kaže da je već prije pet godina bilo jasno da će grčka bankrotirati, da nikad neće biti u stanju vratiti dugove. Ali moćnici Eurozone odbili su olakšati dugove, a grčka elita odbila je proglasiti obustavu plaćanja. Rezultat je bio katastrofalni pad ekonomije.

I sad se nastavlja na stari način. Nastavit će se ekonomsko nazadovanje, propadanje industrije i poljoprivrede, emigracija obrazovanih mladih ljudi. (Možda, uostalom, ne tako radikalno kao u Hrvatskoj.)

Sva ekonomska politika zemlje fokusira se na to da se vraćaju dugovi, i nema prostora za razvoj drugačijih politika, koje će omogućiti razvoj, povećati potražnju i prihode te osposobiti zemlju da dug vraća. To je ekonomski sasvim jasno, ali njie prihvaćeno zbog golog ekonomskog interesa dijela vjerovnika i političkog interesa, prvenstveno dijela Njemačke.

Grčka nema izgleda za uspjeh unutar Eurozone, kaže Lapavitsas, i očito je da joj neće biti dato olakšanje koje treba niti joj biti dozvoljeno da mijenja politike. Zato mi želimo progresivni izlazak iz Eurozone, nacionalizaciju banaka, promjenu struktureekonomije, efektivni otpis dugova.

Eurozona je propala. To je jedna od najneuspješnijih monetarnih unija u povijesti. To je izazvalo ogromne štete u Europi. Poništilo je sve ono dobro što je bilo dobro u prethodnih 40 godina. Sada se svom silom obrušila na Grčku, bez obzira na sve štete za narod, zbog odluka političke i ekonomske elite. Grčka ne spada u Eurozonu. Njen izlazak je neminovan.

Paul Krugman piše na svom bloguda je učinkovito sredstvo za zemlju koja zapadne u dugove devalvacija valute, kao što je Velika Britanija učinila nakon Drugog svjetskog rata, da bi povećala svoju konkurentnost na svjetskom tržištu i time svoje prihode i BDP, pa onda olakšala otplatu dugova. Grčka, jer je dio eurozone, nema taj mehanizam na raspolaganju.

I sad je stvoren problem na kojeg gore upozorava Lapavitsas. A da svjetski bankari nisu pomogli grčkoj oligarhiji u falsificiranju podataka, ona ne bi bila ni primljena u Eurozonu.

Ako se pak odmaknemo od užeg područja ekonomije i politike. gdje je alternativa poražena i ponižena: ima li možda drugih mogućnosti za napredak za Grčku da se izvuče iz skapavanja - i za svijet, da se izvuče iz surovosti financijskog kapitalizma - političkog projekta koji je globalno uspješno realiziran u posljednjih 40 godina, kako je analizirao Krugman?

Panich kaže: bili su suočeni s grubom silom i morali su popustiti; ali, to nije kapitulacija. Oni će sada tražiti rupe za izlaz iz neprilike i razviti nove strategije.

Mogli bismo reći: gerilske strategije, nakon što su izgubili frontalni rat.

Post je objavljen 22.07.2015. u 11:45 sati.