Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/smisao-zivota

Marketing

IGRANJE BOGA!


Čovjek se nema pravo igrati boga!... Diže mi se kosa na glavi (koje nemam) od ovog "argumenta" koji najčešće koriste „predstavnici božji“ na Zemlji kad osuđuju određeno ljudsko ponašanje koje se tiče donošenja odluka o životu i smrti drugih ljudskih bića... Daleko od toga da čovjek sebi svašta ne uzima za pravo, ali tako je kako je, mogućnosti su mu dane, slobodnu volju ima, i može činiti što god želi unutar tih mogućnosti... Da li će određena ponašanja u određenoj zajednici biti proglašena nepoželjnima, te se kao takva suzbijati, drugo je pitanje, ali čovjek ima pravo na sve, od strane prirode dano mu je pravo na sve, dopušteno mu je sve u okviru mogućnosti koja mu je ta priroda dala, jer mu ih inače ne bi dala... Ponavljam, to nema veze sa poželjnošću i nepoželjnošću određenog ponašanja u određenoj zajednici... Pravo na iskorištavanje svojih mogućnosti čovjek ima samim time što mu je priroda dala te mogućnosti... Da nije tako, svijet bi bio sasvim drugačije mjesto... Ovako čovjek iskorištava svoje mogućnosti i za razne vrste destrukcija...

No, neću više o tome kako čovjek može činiti što hoće u okviru svojih mogućnosti, i kako mu priroda to ne brani, već ću se vratiti na ono pravo koje čovjek kakti nema – "igrati se boga"... E, sad, kako čovjek ne bi imao pravo "igrati se boga" treba najprije znati koju tu vrstu igre bog njemu brani, odnosno koje mu to pravo bog nije dao ili mu ga negira... Oduzeti tuđi ljudski život?... Da li mu to bog brani?... Dao mu je tu mogućnost, ali ne i to pravo?... U dekalogu mu bog brani oduzeti tuđi ljudski život, iako mu je dao tu mogućnost... Čudna logika... Mislim da ne treba reći kako je dekalog ljudska tvorevina, odnosno samo jedna od mnogih vizija „božje volje“ kako je vide određeni ljudi, ili možda treba?... Naravno da će čovjek pravilima u određenoj zajednici suzbijati nepoželjno ponašanje, al' to nema veze s bogom ni njegovom voljom, već samo s voljom čovjeka... Ne osporava određena prava čovjeku bog već drugi čovjek... Ne brani bog čovjeku da ubija, već mu to brani drugi čovjek, ili mu to dozvoljava, odnosno na to ga i potiče... Ali, čovjeku je takav bog potreban, lakše je nešto zabraniti ili dozvoliti ako tu zabranu ili dozvolu stavite u božja usta... Međutim, kako rekoh ništa od toga nema veze s nikakvim bogom, niti s prirodom...

Tako čovjek čovjeku svašta brani i svašta dozvoljava, i na svašta ga potiče, a sve u ime boga... Ovisi kako mu što odgovara... Pritom često koristi i argument „čovjek se ne smije igrati boga“ npr. kod eutanazije... Čovjek je na aparatima i skidanje s aparata znači smrt za njega, prema tome ne smije ga se skidat' s aparata i oduzimat' mu se život jer je to „igranje boga“... Kak' to može bit "igranje boga" ako bi taj čovjek umro da ga nisu stavili na aparate?... Onda je zapravo „igranje boga“ stavljanje na aparate, a ne skidanje s aparata, jer se time ide protiv volje boga (ili prirode) da taj čovjek umre... Po toj logici - da se čovjek ne smije „igrati boga“ - ne bi smjeli činiti ništa što se protivi prirodnom tijeku života, ni liječiti, ni ubijati druge ljude... Ali, čovjek se „igra boga“, i to svakodnevno, to je njegova priroda, igra se samoga sebe...




Post je objavljen 20.07.2015. u 22:17 sati.