Ne vole me. Nikakvo čudo, kad im sve pokupim. Lako što me ne vole, ali već su počeli i incidenti. Protesti. Prijetnje.
A što im ja mogu. Nije nimalo sporno: razvoj suvremene umjetnosti ide mi apsolutno u prilog. Pojedinačne, specijalizirane umjetnosti sve se više stapaju u totalni interdisciplinarni instalativno-performativni melting-pot.
Pa je moj donedavno sasvim ekscentrični pristup odjednom postao totalni mainstream. Meni je to svejedno, bitno mi je da guram po svom. Ali počeo sam osvajati nagrade. Pa stipendije. A cijene mojih konceptualnih radova otišle su u nebo.
A zaista me nitko ne može optužiti da sam se u tu svrhu imalo laktario. Zapravo je sasvim suprotno: uopće ne poznajem niti jednog člana ikojeg žirija ili komisije. Niti me zanima tko su.
No eto, najprije se dogodilo da su me proglasili pobjednikom literarnog natječaja na koji sam naprosto poslao tekst jednog ugovora sklopljenog u javnobilježničkoj pisarni, na koji sam uz to na marginama nažvrljao nekoliko primjedbi.
Nešto kasnije, na jednom muzičkom festivalu, pobijedio sam tako što sam na stejdžu uključio svoj usisavač, koji je sasvim zaglušio moju usnu harmoniku, koju također povremeno zasviram ali bez većeg talenta. Pomoću specijalne poluge nogom sam pritom udarao u bubanj. I to je bilo to.
Međutim, bijes svekolike kulturne i umjetničke javnosti ipak je dosegao vrhunac kad su mi, sasvim nedavno, uručili izdašnu prvu nagradu na međunarodnom biennalu kiparstva, na kojem sam odsvirao nešto na gitari i pritom skuhao hrenovke. Pokušao sam usput složiti i neku konstrukciju od nekoliko letvi kojima sam baratao držeći ih ustima, ali mi se rečena konstrukcija svaki put raspadala na proste faktore, jer je nikako nisam uspijevao učvrstiti kako treba. Žiri mi taj nezgodan detalj očito nije uzeo za zlo.
A nije da nešto posebno ganjam te nagrade i te pare. Živim i bez toga sasvim solidno, potkradajući određen broj lokalnih fašističkih grupacija. U nekioma od njih toliko su inteligentni da još nisu ni doznali da im prokišnjava kasa. Tako da, ukratko, koji put i zaboravim prebrojiti novce iz nagradnih kuverti.
Trenutno pak, i s tim ću završiti, pripremam jedno ulje na platnu velikog formata za jedno internacionalno plesno natjecanje, kao i jednu filozofsko-psihoanalitičku studiju kojom ću pokušati pridobiti stručni žiri na svjetskoj smotri suvremenog kazališta. Život suvremenog umjetnika naporan je, ali i neusporedivo lijep.
Post je objavljen 18.07.2015. u 17:48 sati.