Marketing
Blog u trgovačkom centru
Lijep i uspješan dan, nakon marende u meksičkom i ćaskanja s kuharicom koja radi najbolje kolače o jednom sastojku današnjeg, otišli smo u Tower centar, namjera je bila mobitel za drugaricu, stari joj se totalka zablokirao i zblesirao, na kraju smo si oboje nabavili sandale za Berlin, još samo da nađemo stan, ove godine ide nešto teže naći stan s psom i balkonom, takva godina, Berlin je inače grad pasa i svigdje im je dopušteno. Dopušteno je od prije par mjeseci i u Toweru pa je Jin bio glavni šarmer u tim klimatiziranim prostorima bez puno gostiju, idealno za shopping, svi koji drže do sebe pobjegli su ili iz Rijeke ili barem na plaže. Nitko te ne ometa u koncentaciji osim rijetkih djevojaka ili u ultra minicima ili zanimljivije, u prozirnim haljinicama.
Naljutiše me komentari kod Ani Ram, kod nje je inače lijepo na blogu, kao i nama danas usamljenima u ogromnom centru, dolaze samo znalci i najbolji. Al eto, bio je taj izdvojeni komentar na naslovnici i došli su i drugi, te me iziritirala potpuna površnost i neosjećanje duha posta. Inače sam primjetio da drukčije doživljavamo blog fotograf, kojeg cijenim i koji kuži detalje, i ja koji uobražavam isto ne samo u fotografiji, briljantne postove naše blogerice, a sad su se i drugi komentatori nadovezali. Blog Ani Ram je meni oda životu kakav jest, nisam primjetio da ona ne uživa u njemu, dapače, ponekad možda prebritko secira svakodnevicu za neke oko sebe koji prate blog, ali koliko ograničen moraš biti koliko god uobražavao da osobu poznaješ, za anonimnu tvrdnju da autorica sama sebe čini nezadovoljnom i nesretnom, ne ide mi u glavu. Podsjeća na nadređenog iz jednog posta dotične autorice, u vremenu kad su barabe dohvatile svojih više od pet minuta i o kojem autorica oštroumno piše.
Post je objavljen 17.07.2015. u 20:51 sati.