Uvijek trebaš otići da vidiš kom ećeš faliti..
Jer ljudima je preljepo..
Uvijek si tu, uvijek za njih..
I mogu ti reći da mi je drago što su se ljutili, što su vikali i mrzili me kada sam rekla da idem..
I nekako mi je bilo drago vidjeti suze u majčinim očima.. rekla je da joj falim.. ali tek kada sam otišla..
Volim biti sveprisutna.. uvijek svugdje za sve.. volim biti ta koju će trebati.. iako tako rijetko odlazim..
I mrzim odlaziti jer nisam osoba koja odlazi.. mrzim napuštati jer znam kako je biti ostavljen..
Ali i meni je teško.. mrzim promjene i ne podnašam ih.. ulažem veliki napor kako bih sama prihvatila da sam otišla, kako bih prihvatila svoje odsutstv. Odsutstvo od same sebe.. jer više nikada neću biti ista..
Ja ne mogu sama. Ja ne mogu sama!
Ne znam sama i treba mi netko bolji od mene.. netko tko može sam ali ne želi, želi sa mnom.
Jednostavno ne mogu..
„nikada nećemo raditi, imati ćemo sve i živjeti sretni zauvijek“
Treba mi netko tko će uvijek biti budan.. tko će me uspavati, koji će biti tu kada se probudim.. tko će biti budan usred noći kad poželim vrištati, kada me boli.. treba mi netko tko će me zaštititi.. tko će biti uz mene.. tko će biti moj čarobni kišobran.. kada neće biti važno mjesto, ni vrijeme, ni to kako se osjećam.. kada ništa neće moži poremetiti savršenstvo i sklad onoga što mi pruža.. moja formula za sreću, moje čarobne riječi, zlatna ribica i sve čarobno na ovome svijetu..
Trudim se biti jaka, i pravim se da mi nitko ne treba.. svojim stavom dajem do znanja da sve mogu.. ali još sam mala.. još sanjam o dalekim zemljama i stvarima koje se ne mogu ni zamisliti.. još uvijek se moje misli ljuljaju na velikoj visećoj ljuljački zavezanoj na visokoj grani drveta.. ne razmišljaju o ničemu.. nego sanjaju.. i gledaju u daljinu i žele otići
I sve što pričam su gluposti, možda..
Nitko ne shvaća ozbiljno riječi zamotane u prekrasan šareni papir od tila.. jer takve riječi ne mogu biti ružne ako tako lijepo izgladaju..
Nitko ne shvaća ozbiljno ako samo malo skreneš sa poante onoga što zapravo govoriš..ž
Jer uvijek je ljepše slušati lijepe stvari, lijepu glazbu, nježne riječi..
I ljudi stvarno neće htjeti razumjeti da ti zapravo pričaš o tome kako se gušiš, kako ne možeš više i ne vidiš smisao..
Svijet je lopta šarena..
Ne očekuj odgovor, ne očekuj savijet, ne očekuj povratnu lijepu riječ.. prekini očekivati.. jer njima je dobro sve dok govoriš, ne shvaćaju ozbiljno sve dok ne prestaneš.. dok ne zašutiš.. shvate tek kada odeš..
Post je objavljen 16.07.2015. u 19:41 sati.