Hrvatska predsjednica je neki dan jednu cijelu noc plovila i lovila na ribarskoj brodici kako bi se bolje upoznala s problemima hrvatskih ribara. Zakljucak je bio da su najveci problemi povezani s administracijom.
To je nesto sasvim drugo nego kod zabolandskih ribara. Njih muce neki drugi problemi. Naime u svibnju je zabolandski Greenpeace u Sjeverno more (Oko 160 km od obale, dubina oko 20 – 50 m, Sjeverno more je vrlo plitko ako niste znali) pobacao ogromne stijene kako bio ogranicio lov kocarica po morskom dnu i zastitio morsku faunu. To je ucino je smatra da drzava nedovoljno stiti izlov ribe. Koordinate stijena je po svojim rijecima odmah objelodanio, no bijesu ribara nije bilo kraja.
Podignuto je par stotina tuzbi protiv Greenpeaca zbog bacanja stijena i dovodjenja u opasnost ribara. Mreze bi se mogle potrgati i cak povuci i prevrnuti kocarice. Ribarske udruge su se cak udruzile, angazirale odvjetnike i zaprijetile da ce tuziti i zabolandsku drzavu, ako ne ucini nesto protiv drskih Greenpeacovaca. Izricito se zahtjevalo da Greenpeace o svom trosku ukloni te stijene, koje teze oko 1000 kilograma po komadu.
Na kraju je sud pocetkom srpnja odbacio optuzbe i presudio da Greenpeace ipak ne treba ukloniti stijene, jer je opasnost od moguceg prevrtanja broda vrlo mala. Ljutiti ribari su poslali pakete od po 4 kg s ciglom i kamenjem na postanski pretinac Greenpeaca u Amsterdamu, tako da su troskovi postarine za primatelja. Greenpeace je pak organizirao nove akcije kojima trazi od nadleznog ministarstva da drzava sama zastiti ribu u Sjevernom moru.
Je li bolje biti ribar u Zabolandu ili u Hrvatskoj prosudite sami.
Ovaj blog posvecen je Juri, koji je prosle godine, za razliku od predsjednice , tjednima ribario Jadranom i dobro se upoznao sa zivotom i problemima hrvatskih ribara.
Post je objavljen 15.07.2015. u 17:59 sati.