Na tren se zamisliš
pa odlutaš negdje.
Ne znaš gdje, ali
znaš da si tamo miran.
Osjećaš sve oko sebe.
Upijaš svaku nit tog
okruženja. Voziš se
i voziš po mislima,
šarolikoj stazi.
Ostavljaš jedan dio
sebe tamo negdje.
Ako otvoriš oči, bojiš
se da će sve to nestati.
Ne prijatelju moj, otvori
oči samo na tren. Ostani budan
ovaj put. Oslobodi se straha,
vozi se na ringišpilu života.
Oči su ogledalo duše,
a duša je naljepši kist
kojeg čovjek može imati.
Nema veze što po tko
zna koji put baciš sliku.
S vremenom ćeš nacrtati
najljepša djela.
Ne mogu ti reći kako,
ali otvori oči bar na tren,
i saznat ćeš sam.
Post je objavljen 12.07.2015. u 23:31 sati.