U godini kada jedan od najpopularnijih filmova svih vremena „Doktor Živago“ slavi 50 godina svog života, umire njegov glavni glumac:
OMAR SHARIF (1932. – 2015.)
Počivao u miru, i hvala mu što je bio... i glumac.
P.S.
Nismo zajedno gledali 1965. „premijeru“ filma „Doktor Živago“, ali smo film tijekom mnogobrojnih repriza za našeg zajedničkog života često komentirali.
Između ostalog, govorila bih: Bože, kako je lijep čovjek ovaj Omar Šarif.
A muž bi to potvrdio, što inače rijetko čini (o) ljepotanima, i svaki put dodao: Jednom davno sam pročitao njegovu izjavu da se glumom bavi samo zbog novca koji mu omogućava lagodan život uz svoje najveće ljubavi i strasti: konje i bridž.
Ova dva dana uz vijest o glumčevoj smrti, pokušavam zamisliti što su govorili moji roditelji o odličnom filmu i glumcu nakon porodične posjete kinu, što je u tom vremenu bio čest običaj. Mama se, uz ostalo, sigurno divila Omarovim brkovima uspoređujući ih sa onima tad već pokojnog i njoj omiljenog Clarka Gablea, a tata je vjerojatno ljubomorno dodavao kako su i njegovi brkovi lijepi.
Iako nisam sigurna, vjerujem da je sa uzdasima i moje baka gledala isti film jer su i Donja i Gornja Ljubija prije pola stoljeća imale kino.
A i moj sin, naravno, zna za „Larinu pjesmu“, Omara Sharifa, „Doktora Živaga“ i istoimeni roman Borisa Pasternaka koji je za njega dodijeljenu mu Nobelovu nagradu, „dobrovoljno odbio“.
Post je objavljen 12.07.2015. u 16:05 sati.