Prvo sam bio s mamom u gradu, bilo je lijepo. Vozili smo se u vlakiću, pa išli uspinjačom, šetali.
Poslije smo se našli u Maksimiru s tatom.
Čekao nas je kod prvog jezera.
Malo smo sjeli na klupu i ispričao sam mu kak je bilo super u gradu.
Prisjetio sam se i kak je jednom tata pričao da je u Maksimiru dragao kornjače kod drugog jezera.
Rekao sam mu da bi mogli i sad potražit kornjače!
On je rekao da je to bilo u rano jutro, kad kornjače izlaze iz vode i sunčaju se, toliko se uspavaju na suncu da se ne miču i možeš im se skroz približit.
Sad je već prošlo podne i bilo je jako vruće, ali svejedno smo otišli prošetati do drugog jezera.
Bilo je kornjača, i u vodi i nešto malo vani, ali sve su bježale.
Stalno sam ispitivao tatu kad ćemo ih naći da se sunčaju?
Ne znam sine, nije jutro i možda ih nećemo naći vani , govorio mi je tata.
A ja sam i dalje isitivao : gdje su, kad ćemo ih naći?!
Sigurno sam bio i već dosadan , jer znaju me moji nekad zezati da sam "dosadnjaković".
Tata je rekao da idemo još oko trećeg jezera, jer prevruće je još za četvrto i peto.
Rekao mi je i da budem strpljiv, da vjerujem kako ćemo ih pronaći i da se onda šanse povećavaju da ih pronađemo.
Povjerovao sam mu, ali ovo sa strpljenjem mu ne mogu obećati :)
Hodali smo cijeli krug oko trećeg jezera, bio je barem hlad, ali kornjače su bile mlade i bježale u vodu ili već plivale.
Malo smo odmorili na kraju jezera, prije nego krenemo prema kući.
Rekao sam tati da ćemo otići onda rano u jutro sutra u Maksimir, da ih pronađemo.
Kad smo krenuli iz hladovine i napuštali jezero,