U sivoj nebeskoj haljini obavijen moj grad još je snivao, dok sam na balkonu udisala mirise noći i kiše u zraku što neće doći.
Značenje svijeta u tom trenutku mi nije bilo bitno, odstranila sam korijen težine duše i pustila da me noć opčinjava svojim mirisima i da kiša što ne dolazi izaziva moj nemir.
Kao bijeli prah osjetih par kapi na licu i to je bilo sve... tako provodim petu noću u odmaku od tebe, a tko me stalno vraća tebi, osim mene same?
slika: digital art
Lutala sam po daljinama mojih misli, poslala sam ih među tvoje da se spoje i da mi te ne odvoje, a zasjenjena oblacima noć je polako odmicala, nebo se spuštalo sve niže, a tama je uzimala dio po dio mog tijela.
Krilati san je zatvorio trepavice, a između njih više nisu mogle doletjeti bijele ptice.
slika: digital art
Grad nije živio tu noć, od njegovih zidina ostale su samo sive nebeske haljine oblaka koje su se vijorile na tom vjetru donoseći sladak zvuk tvog imena.
napisano 22.04.2005. u 7:02h na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "Sjena duše"
<a href=http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=51236 target=_blank>http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=51236
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.