Marketing
Ocjena bez konteksta
Zanimljivo koliko posjećenost postu diktira činjenica je li najava objavljena na naslovnici, tako prošle godine jedan od boljih postova iz Praga jedva da je posjećen s tri komentara, ovaj jučer je ipak nešto bolje prošao, naime završio sam i brbljao na mobitel ne stisnuvši objavi, kad sam objavio već je bio na dnu objavljenih i ubrzo nestao, nakon nekoliko sati šetnje sam došao doma i ispod posta stajao je samo moj komentar, ja baš ne pratim objave i najave na naslovnici pa me takve stvari iznenade, no posjećenost pratim 
Jučer sam uz kišicu sjedio u parku na Delti i meditirao o tome što bi me moglo motivirati za još neki angažman ili projekt u životu, te o uobičajenoj temi u ovo doba godine što ak ovaj put zbilja ostanem nezaposlen, mada se slažem s poantom kasnijeg razgovora u užem društvu, nije problem u nezaposlenosti, problem je u zaposlenosti, al neću sad elaborirati tu dosjetku.
U jednom momentu mi je pozornost privukao reljef na spomeniku ispred koga relativno često sjedim i nikad me nije zaintrigirao da ga pažljivije promotrim niti sam imao pojma tko mu je autor. Koje seksističko socrealističko sranje, pomislio sam, muškarčina trudbenik, žena majka s djetetom, puno možebitne falusne simbolike, eto prve asocijacije dok još nisam ni razaznao detalje. Spomenik inače ogroman kakvih je puna Europa, žena israna golubovima na vrhu za koju odavno slutim i dobio sam potvrdu danas da simbolizira Slobodu.
Jutros sam malo istraživao po internetu, sve sami hvalospjevi o spomeniku i autorima, za ovog Goldonija sam svojevremeno i čuo i to pozitivno, ne radi se ni u kom slučaju o dogmatskom fanatiku što sam prvo pomislio.
Za glavnog autora Matkovića čija je i genijalna dosjetka da spomenik bude u obliku slova t (Tito), pročitah na jednoj lokalpatriotskoj stranici da je dokaz da nezahvalni grad zaboravlja svoje značajne sinove.
Kiša je stala, sunce danas opet sija, nadajmo se svjetlijoj budućnosti.
Post je objavljen 10.07.2015. u 13:07 sati.