Ulaskom u stan ušla sam u njen život koji je bio puno zanimljiviji nego što sam mogla pretpostaviti. Imala je podstanarski stan na Manhattanu, svoj mali kutak u potkrovlju manje zgrade s kojeg je pucao pogled na East River. Lijepe, izražajne oči tog ljupkog stančića bile su uokvirene prekrasnim zlatnim zavjesama koje je negdje na pola dužine ukrotila kopčama. Topla, čokoladno-smeđa sofa ispružila se u lijevom kutku a pod je prekrivao čupavi, naizgled mekani, kremasti tepih. Svu moju pažnju privukli su slonovi koji su se nanizali poviše čokoladne sofe. Djelovali su u isti mah tako divlje i sretno. Razmahali su se surlama, raširili uši. Uspomena iz Afrike.
Desnim kutkom dominirala su bonsai drvca. Teglice iz kojih su se granala bile su umotane u ukrasne papire, pridržavale su ih bakrene mašnice a na svakom je bila ceduljica koja je označavala ime i uputstvo o održavanju. „Slonova noga“ – pisalo je na jednom od njih – „ova žena stvarno voli slonove“- promislila sam. U nastavku je slijedila komoda prepuna rukopisa, već gotovih romana, ilustracija koje su čekale da ukrase neku od naslovnica, suvenira, mirisnih svijeća... Nastavljalo se dalje sa istrošenom, starinskom foteljom za ljuljanje koja je bila prekrivena šarenim pokrivačem, a usred svega, na kremastom, čupavom tepihu, smjestio se mali, ručno oslikani drveni stolić. Stajala sam usred tog malog, toplinom okupanog, dnevnog boravka i vrtila se oko svoje osi. Koliko je samo ljubavi i pažnje tu utkano – pitala sam se. Pogledom sam preletjela slike obješene po zidovima i prepoznala motiv našeg malog grada, koji je ovako na slici djelovao čak živopisno.
Najviše me se dojmila zelena figura lava koja se ustoličila na drvenoj polici prekoputa sofe. Djelovao je tako snažno, jako, odlučno i strogo.
Njen dnevni boravak odisao je divljinom. Bio je to hram svih suvenira koje je pokupila na svojim putovanjima, stopila je kontinente u jedan prostor, pomiješala njihove boje,mirise, značenja i dobila neopisivu toplinu koja je isijavala iz svakog kutka.
„Prekrasno je“ – bilo je sve što sam uspjela izustiti, omamljena divljinom koju je pripitomila i pospremila u svoju dnevnu sobu.
Ona se promijenila. Postala je žena svjesna svojih mogućnosti i pobrisala granice. Taj dnevni boravak joj je pristajao. Neke druge žene bi se u njemu izgubile. One ne. Ona zasigurno ne.