Marketing
NESANICA...
13.11.2013.
"Pitanje je retoričko; odveć dobro znam odgovor.
To je strahovati i brojati u gluvo doba surove neminovne otkucaje, to je pokušavati sa bezuspješnom vradžbinom, ravnomerno disanje, to je težina tijela koje se naglo prevrće na drugi bok, to je stiskati očne kapke, to je stanje slično groznici i koje svakako nije java, to je izgovarati odlomke paragrafa pročitanih prije mnogo godina, to je znati da ste krivi što ste budni dok drugi spavaju, to je htjeti uroniti u san a ne moći uroniti u san, to je užas "biti" i nastavljati da budete, to je sumnjiva zora... "( Borhes)
Ako je tačno ovo što je Andrić rekao onda ja imam puuuuno, puno godina iskustva. Ne mogu izmjeriti neprospavane noći, svu patnju, bol i tugu kroz koju sam prošla i još uvijek prolazim Ne mogu izbrojati suze koje su nekada tekle u "potocima" a nekada jedva jedna ili dvije... Volim spavati i tako pobjeći od stvarnosti ali godinama ne spavam kako treba i to je strašno... neopisivo... Kada spavam nadam se da će mi u san doći mama i Ceca ali ni to nije moguće i onda mi ostaje da budna sanjam... i da se sjećam...
Draga moja Gordana... Ivo Andric je bio u pravu.
Dani prolaze u secanju, nemiru, ceznji za onima kojih nema... teski dani, sedmice, meseci, godine...
A noci?
Noci su ono jos teze i bolnije sto nas na kraju svakog dana ceka.
Nepodnosljivi pokusaji da se utone u trenutak s dragim likovima nasih najmilijih, da nam dodju makar u san, koliko god podsvesno znali da je to samo san...
A ni to ne ide, ne ide... nevenkagaragic
Post je objavljen 09.07.2015. u 10:27 sati.