Već sam izvjestio kako smo za Dane otvorenih vrata bili u posjeti Dnevnom centru Udruge za pomoć osobama s mentalnom retardacijom Međimurske županije i kakvu smo situaciju tamo zatekli.
Ukratko, dnevne aktivnosti provode u prostoriji od pedesetak m2 za dvadeset i jednog korisnika, među kojima ima i onih a autizmom!
I tada smo pokrenuli akciju 1 kn = 21 osmijeh, sa ciljem da prikupimo barem dio onog što su naveli da bi im trebalo , a to je, podsjetimo se:
1) dograditi kuhinju (imaju majstora koji bi to napravio za 2500kn)
2) veliki frižider sa zamrzivačem (zamrzivač da bude dolje)
3) financijska sredstva za malanje ili potreban materijal za malanje i zaštitu od vlage
4) rolo zavjese za prozore u Dnevnom centru
5) police za stvari u Dnevnom centru i u uredu
6) ormar s policama i bravicom za zaključavanje za ured
7) plutene ploče (panoi) za njihove radove
8) samostojeća vješalica za kapute
9) novi pribor za jelo
10) novi tanjuri (plitki, duboki, desertni)
11) didaktički materijal za individualni rad
12) stručna literatura za rad s osobama s mentalnom retardacijom
Odaziv na akciju je bio, ne loš, nego katastrofalan, a moram napomenuti da niti mediji baš nisu previše pokazali volju da nam pomognu u promociji akcije.
Postavlja se pitanje zbog čega, zbog korisnika, zbog organizatora ili nešto treće?
Jedna naša članica je od tog posjeta postala redovna volonterka i jučer mi je poslala email u kojem je opisala kako to trenutno izgleda boraviti tamo.
Zamislite si ovih 37 Celzija u stanu od tridesetak kvadrata gdje borave 2-3 člana obitelji.
Paklenski vruće, zar ne!
A sad si zamislite tih 37 Celzija u prostoru od pedesetak kvadrata na 21 korisnika centra + osoblje!
Nepodnošljivo, slažemo se, zar ne!?