U ono vrijeme kad je bjesnio strašan rat
taj svećenik htjede za drugog život dat.
Maksimilijan to je, u logoraškom odjelu
žrtvom on pokazuje - ljubav na djelu.
U Poljskoj se rodi dječak taj
koji od malena uči što je to raj.
Pobožan je al i jako živahan bio,
u nestašluku nekom ukor zaradio:
'Ja ne znam što će od tebe biti!',
Kad majka to reče, on ode suze liti.
Pred Gospinim kipom plače tako,
i tu doživi mistično iskustvo jako.
Majka nebeska dvije krune mu daje
a što to znači on kasnije prepoznaje.
Bijela i crvena – nek uzme koju želi,
a on uze obje i u duši se veseli.
Taj događaj je za nj bio tako važan
i poticaj za život, da bude odvažan.
U franjevace konventualace ide,
jer oči njegove duše tu poziv vide.
Nakon nauka za svećenika zaređen biva
A da živi sveto u njem je želja živa.
Znanjem se želi borit za spas duša,
jer je krivovjerje pošast gora nego suša.
Vojsku Bezgrešne osniva da zalutale vraća
da grešnike od grijeha k Bogu obraća,
Iz Rima u Poljsku natrag ide, ko u boj,
za Isusa, za duše, za narod svoj!
Gradove Bezgrešne želi posvuda osnivati
Po cijelom svijetu istinu o Bogu otkrivati.
Od tog ne vidi službu uzvišeniju ni dražu,
a redovnici njemu u tom radu pomažu.
Uz pomoć knjiga i časopisa oni se bore
da Crkvu katoličku snažnijom tvore.
No njihov apostolat u kušnje upada,
kad dođe rat u Poljsku i narod strada.
S jedne strane Njemci a s druge Rusi,
Pa Maksimilijan brzo zatvor okusi.
Na blagdan Bezgrešne pustit ga htjeli,
al ga uskoro u logor Auschwitz odveli.
Maksimilijan tu logoraško odjelo prima
A potom je izložen mnogim ruganjima.
S osmjehom na licu sve to podnosi
Jer u srcu svom snažnu vjeru nosi.
Poljak jedan uspjeva pobjeći iz logora
pa ih sad iz osvete deset umrijet mora.
Franjo jedan shvati da se i o njem radi,
Da i on u smrt mora, u taj bunker gladi.
Za obitelji plače, al tu ne postoji obrana
no postoji hrabro srce oca Maksimilijana.
Maksimilijan se javi ići mjesto njega,
u herojskoj ljubavi za svoga bližnjega.
Puno lakše bi im bilo da su ubijeni
Nego tako u mali prostor zbijeni.
U zapomaganju se presuda prima
Al sreća da je Maksimilijan s njima.
On im oči duše prema nebu otvara
Pa se bunker polako u kapelu pretvara
Molitva i pjesma otamo se ore
Makar ih glad i smrtne muke more.
Svoje oči sad u vječnost upiru
I jedan po jedan mirno umiru.
Pred Veliku Gospu bio je taj dan
kad na red dođe i Maksimilijan.
Tri tjedna gladi primakla se kraju
Pa mu sad u ruku injekciju daju.
Dok ovakva smrt mnoge slama
on umire s molitvom na usnama.
MAKSIMILIJANE, SVETI OČE
IZMOLI SNAGU ONIMA
ŠTO KROZ MUKE KROČE.
TI SI PROSLAVIO BOGA U SVOM TIJELU
U HEROJSKOJ LJUBAVI ZA BLIŽNJEG,
- U LJUBAVI NA DJELU.
A NI NAMA DANAS NE MANJKA RATA
NI NEPRIJATELJA
BEZ TENKOVA I GRANATA.
PO ODIJELU ČESTO NE ZNAŠ TKO SU ONI,
AL PO DJELU - MOŽDA I MASONI.
SAČUVAJ NAS BOŽE OD NEPRIJATELJA I RATA
I KAD NAS ZLI U ZAMKE HVATA
I KAD NAS SVIJET NEPRAVEDNO SUDI
SVETI MAKSIMLIJANE
TI NAM PRIMJER BUDI.
Post je objavljen 06.07.2015. u 07:05 sati.