Ipak je lakse u casi naci smisao.
Jer nisam do danas nista izbrisao.
Biljezim slike, notes u glavi.
Na koljena padam, spustam se travi.
Ja proljevam mlijeko, a da ne zalim.
Pokusavam sve to ipak da spalim.
Prevelik teret me gusi i lomi.
Naizgled zdrav sam, zapravo u komi.
Pjesacim ovim zivotom sitnim.
Kako da sve to ucinim bitnim.
Ima li netko poslije ove boli.
Da me opet zavoli.
Ako si to ti.
Slobodan sam, izvoli...
Post je objavljen 05.07.2015. u 17:07 sati.