Marketing
rescue
Uočim zvijer kako u zubima nosi plijen.
Unese mi ga u kuhinju.
Legne pod stol i pusti plijen iz zubi.
Plijen pokuša pobjeći, ali ga zvijer šapom zaustavi.
Ulijećem ja.
Stisnem zvijer rukom o pod da se ne može micati.
Zvijer migolji.
Plijen migolji.
Ja ne migoljim.
Jednom rukom odgurnem zvijer koja otkliže po pločicama.
Pokušam uhvatiti plijen, al mi bježi.
Zvijer opet krene prema plijenu,
Ponovo je otkližem na drugi kraj kuhinje.
Rukom poklopim plijen, a drugom rukom ga nježno uzmem.
Skrivećki odnosim plijen, da zvijer ne skuži kamo.
Otvorim dlan, a plijen se pravi drveno mrtva.
Malo joj tepam da shvati da nisam opasna.
Sumnjičavo me gleda i pogledom pita: Zbilja smijem ić ... ?
Smiješ, naravno, kažem ja pogledom,
pa se plijen okuraži i zbriše !
Pazi malo na sebe, vičem za njim, ne znam hoću li sutra biti doma ako zvijer ponovno naleti na tebe !
Post je objavljen 04.07.2015. u 19:20 sati.