Kroz njene oči, prolaze obrisi svile
Nekog svjetlosti slikara
Pisca oluje, života i sjete
Nekog, tako beskrajnog, Mudrog
Kao visine vjetra,
donijele su je lađe mira
U kojima plovima je srcem
da zaustavi nemirno more
Plima osjećaja i ljubavi
preplavljali su pučinu jada
Položiti ću ove riječi večeras
na njeno srce, da ju pomiluju
Kapi vedrine, što miliju joj obraze
Ptice osjećaja nad njom lete
U prepunoj dolini suza,
budila se iz nemoći, iz sna
Puno suza, kroz bolnu dušu
Kroz njene oči, odjekivali su
znaci tuge i tmine
kucaji, neke zatvorene dubine
Kada pogledaš zlatno nebo
Ustani u nadi
jer u njima je, odraz,
njezinih očiju od nemoći
ali u svjetlosti
Sjeti se, nanovo sjutra,
ruka čija te ljubila
rane tko ti je u boli ljubio
Zaigraj od životnog žara
duboko, duboko od sreće u srcu
I usklikni u sebi "jesam!"
Da bi ruke ove vidjela
da bi dušu mi osjetila
Post je objavljen 03.07.2015. u 14:05 sati.