Marketing
Zagrebački biciklisti samoubojice
Došlo je ljeto i na zagrebačkim ulicama sve vrvi od biciklista. Svako jutro vozim se na posao Maksimirskom i svako jutro poželim nekolicinu luđaka, koji s rukama u džepovima i sa slušalicama u ušima voze po sredini ceste, strpati u zatvor ili ih barem poslati na težak prisilan rad. Vjerujte, nemam ništa protiv biciklista. I sama rado pedaliram i na moru sam tijekom cijelog godišnjeg odmora biciklistica koja nerado ulazi u auto.
Već nekoliko godina vlast u našem gradu intenzivno popularizira vožnju biciklom. Biciklističke staze u Zagrebu iscrtane su na raznim gradskim dionicama. Negdje su povučene logično, a na nekim mjestima više ugožavaju nego što štite bicikliste. Zeleni val je takav primjer. U Zagrebu postoje i punktovi gdje se mogu iznajmiti javni bicikli. Sjajna stvar, ekološki opravdana, ali nigdje nisam čula provjerava li itko znaju li se biciklisti uopće ponašati u prometu.
Svi uglavnom znamo sljedeće prometno pravilo: Ukoliko na pješačkom prelazu nije iscrtana biciklistička staza, svi biciklisti bez iznimke dužni su zaustaviti se, sići s bicikla i prijeći preko pješačkog prelaza pješke. Ne sjećam se kada sam zadnji put vidjela da je netko od zagrebačkih biciklista uvažio ovo pravilo. Ne samo da na zebri ne siđu s bicikla, nego uopće ne uspore prije pješačkog prijelaza. Skrenula sam neki dan polako iz sporedne Stančićeve u Zvonimirovu i skoro doživjela infarkt. Biciklistica mi je iznenada uletjela u vidno polje i projurila centimetar ispred mog auta. Zakočila sam i preznojila se tri puta u sekundi. Jurcanjem preko zebre skoro je stradala, a ja sam zbog nje postala potencijalna vozačica-ubojica. Svi zagrebački vozači točno znaju o čemu pišem.
Prije dva tjedna u radijskoj emisiji na lokalnoj radio postaji gostovao je naš gradonačelnik. Razgovarao je sa simpatičnim voditeljem o biciklistima u Zagrebu. Komentirajući navedeno prometno pravilo, Bandić je pitao voditelja silazi li on na pješačkom prijelazu s bicikla. Voditelj je smijući se rekao slušateljstvu da ne silazi, a Bandić je veselo i s nerazumljivim razumijevanjem potvrdio da se tako ponaša većina biciklista. Strašno. Umjesto da gradonačelnik kaže kako je ovakvo ponašanje kažnjivo i opasno, on javno konstatira da je to uobičajen i normalan postupak.
Sljedeća loša biciklistička navika je nepoštivanje crvenog svjetla ili kronični nedostatak strpljenja. Ukoliko se voze po kolniku, a na semaforu zasvijetli crveno, bez problema se popnu na pločnik i s pješacima koji ne poštuju crveno vozeći prelaze križanje. Zatim se opet vraćaju na kolnik i nastavljaju dalje. Ili brzinski smisle neki drugi način kako bi izbjegli stajanje na semaforu.
Zbog gustog prometa ispred moje kuće većina biciklista vozi se pločnikom iako nije iscrtana biciklistička staza. Ne protivim se tome ako su biciklisti oprezni i ako su pristojni prema pješacima. No, dobar dio biciklističke populacije okrećući pedale ležerno razgovara na mobitel ili sluša glazbu. Pojma nemaju što se oko njih događa u prometu. Kada izlazim iz vlastitog haustora pažljivo provjeravam i lijevo i desno kako bih sigurno kročila na pločnik. Moja kolegica je dva puta slomila ruku jer su je dva puta u dvije godine, vjerovali ili ne, na pločniku srušila dva različita biciklista s istim obrascem ponašanja. Obojca su pobjegli i nisu joj pomogli niti da ustane.
Ne znam koje je rješenje ovog gorućeg gradskog problema. Možda bismo s obaveznim prometnim tečajevima za bicikliste ipak uveli malo reda u ovaj zagrebački kaos na cesti. Zar u Zagrebu ne postoje prometni stručnjaci? Očito, struka je gadno zakazala.
Post je objavljen 02.07.2015. u 21:40 sati.