Kada je teško treba znati staviti osmijeh na lice, ali osmijeh koji je iskren, a ne masku jer osmijeh iskren lijeći tugu. Treba znati voljeti samoga sebe sa svim svojim nedostacima, manama i vrlinama, jer nitko od nas nikada nije niti će moći biti savršen. Treba znati govoriti istinu i onda kada bih volio izgovoriti laž jer ako lažeš drugima lažeš samog sebe, misliš da si sretan, a u stvari uistinu patiš te život počinje gubiti smisao. Kada trebaš nekoga za pomoć traži ali budi svjestan da jednom moraš pomoć znati i pružiti jer svi smo mi potrebni jedni drugima iako nismo na istim mjestima i u istim situacijama. Žalosno je što se otuđujemo sami od sebe pa tako i od drugih jer mislimo da nam je vremena malo da ga nemamo dovoljno ni za sebe a kamoli da nekoliko dragocjenih minuta poklonimo nekome tko vapi za iskrenim osmijehom i jednom riječi ili blagim nježnim dodirom koji uistinu nikoga ništa ne košta no malo njegovog vremena. Znam, sada vam sigurno s ovim idem na jetra jer svatko ima svoje muke i probleme pa mu ništa tuđe potrebno nije, ali molim vas pokušajte staviti osmijeh iskreni na lice i osjetiti ćete da sve što radite možete raditi sa lakoćom mirniji. Pokušate sa osmijehom pomoći sami sebi jer jedino tako možete dohvatiti malo svoje radosti, probuditi u sebi dijete jer ono je uvijek u vama iako ste odrasla osoba. Mi smo svi samo djeca u tijelu koje stari. Igrajmo se jer život je igra koja nikada ne prestaje. Gledajmo nekoliko minuta u sunce, u vedre i tmurne oblake, stojimo na kiši nekoliko minuta bez kišobrana, trčite bosi po travi, pružimo ruku neznancu jer jednom će netko zagrliti nas i reći nam hvala vam što me vidite jer tek sam sada shvatio kako je život lijep i da može biti ljepši kada znam da me netko primjećuje.
Post je objavljen 02.07.2015. u 21:01 sati.