Pamtim obalu života gdje sam hodala i dodirivala tvoje svijetlo lice.
Tih dana smo plovili našim snovima, pokazivao si mi zvijezde na tamnoplavom baršunu: "kao tvoje oči" govorio si mi.
Šetali smo Gornjim gradom osjećajući erupciju boja u nama i približavao si svoje usne mom vratu, a ispod struka su se javljali cvrčci, dok si svoje usne pretakao u moje.
Moja sjećanja na te trenutke su preživjela, tvoja su uništena, u tvojima nas nema, tvoje noći su gorke, prazne, tamne.
Rekao si "ne", rekla sam "da".
I … otišla sam.
U posrnulim jutrima nije me bilo.
Prolazila sam kroz razne koridore hladnoće tvog plavog pogleda, na trenutak tražeći onu topline, nije je bilo.
Zvala sam te riječima:
"..posjeti sa mnom tvoju dušu, ozdravimo je, nađi njen grob u svom srcu i ponovo oživi neke slike, bit će ti lakše živjeti."
Pitao si me u svojim snovima: "kako to učiniti?".
Nemam odgovor na tvoje pitanje.
Ja i dalje sama hodam i divim se mladom jutru, osjećam nepoznate valove sa sjevernih mora i istim žarom palim vatre u svom srcu, kojeg više nemam.
Ostala je samo njegova sjena... i ja trajem i umirem po mračnim ulicama, u sumnjivim društvima, postavljam svijeću na sredinu stola i očekujem gosta koji neće doći.
U sedmoj noći spojit će mi se misao s nečijom i zalelujat ću prema njegovim usnama, da u sunčanom jutru zaronim u kristalnu dubinu plavog čistog pogleda.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.