Belej je naselje na otoku Cresu pod jurisdikcijom Grada Mali Lošinj. Kao i sva manje mjesta na otocima u fazi je depopulacije te je u prošlosti poznavalo bolje dane u gospodarstvu i demografiji. Iako nema neku prepoznatljivost (nema jezgre već je razvučeno u tri zaseoka) jer ga dijeli državna cesta na pola, nalazi se na odličnoj poziciji par kilometara od mora.
Mnogima je Cres drag jer je divlji i surov. Ovaj dio je prepun pregonskih pašnjaka (koji se obično koriste pašno - košnim sustavom, a to znači da se jedna površina napasuje, a ostale se kose. Da se ne radi tako, tratina u djelu pašnjaka koji se ne napasuje prerasla bi, izgubila bi kvalitetu, a bio bi onemogućen porast nove tratine. Životinje se na pašnjak puštaju kada tratina poraste na 15 do 20 cm. Nakon korištenja dijela pašnjaka provode se opisane agrotehničke mjere na pašnjaku.
Moj dragi Brseč sa trajekta Brestova - Porozina.
Ekipa iz Dragodida je stigla u Belej u petak navečer i kampirali smo iza bivše područne škole.
Sutrašnji dan je krenuo sa obnovom suhozida u sklopu projekta Kamen Most gdje je lokalno stanovništvo pod našom palicom obnavljalo suhozid pored crkve Sv.Jurja gdje su bile sedie, "klupice" na kojima su se mještani odmarali nakon maše.
Prije svega valjalo je skinuti bršljan i vegetaciju koja je pokrila čitavu površinu zida.
Čup čup.
Malo po malo nazire se kamen iza bršljana i kamene klupice pod nakupljenom zemljom.
Njaveća i najteža pralica koju sam ikad vidio.
Nakon akcije valja štogod dobroga i pojest u društvu.
A nakon užine valja osvježiti se na lokalnoj plaži.
Koromačno.
Prije desanta na Brseč i Mošćeničku Dragu kako bi se napravio bajpas preko Rijeke za Trst partizani su imali osvojiti Cres i Lošinj što ovaj spomenik podsjeća.
Sutradan (u nedjelju kad nikome do rada nije) je bilo na redu podizanje podzida na samom rubu zavoja prije same plaže.
I tako su na vrućini mještani zajedno sa dragodiđanima spremno krenuli u akciju dok su se turisti kupali i sunčali.
Pod budnom paskom Tise iz hladnog mora.
Nakon samo sat i pol vremena rezultat ne može izostati i zid je podignut. Nakon svega je opet sljedio kupanac, ručak, druženje sa domaćinima i rastanak sa obećanjem da ćemo opet doći za mjesec dana.
Post je objavljen 01.07.2015. u 19:53 sati.