Marketing
Danas neću plakati
Devet smo godina bez tebe.
Mogla bih dodati da su te godine bile i tužne, i osamljene, i besmislene… ali bile su. A ja sam bila sigurna da neću izdržati niti 2-3. Prevario me život koji je primamljiv kakav god bio, bilo je i sitnih radovanja, interesa, rada, ljepote, svega, no, sve je nekako omeđeno, ugurano u okvir tuge izvan kojeg se ne može. Zadnjih dana ovoga lipnja moj mi je um pripremio inventuru sjećanja; od onog prvog trenutka saznanja i nevjerice, preko još intenzivnog osjećaja mrtvila tog srpnja 2006. kojega sam preležala tupa od bola i užasa, Murtera, koji me tog ljeta nije mogao spasiti, prvih dana na poslu kad se 8 sati činilo kao 24 ….. no kotač vremena ponovno se pokrenuo, a dani počeli nizati; lošiji, malo bolji od loših, dani navike, dani svijetli, dani tamni.
Danas neću plakati, samo ću misliti na tebe, neprestano, otvarat ću ti šaku i mirisat prste, češljat ću ti kosu, oprat ću ti robu, potkratiti hlače, pomilovati lice. Danas neću plakati iako ću dopustiti tuzi da me svu obavije.
Post je objavljen 01.07.2015. u 12:15 sati.