Danilo se, ustala je iz tople postelje i stala kraj otvorenog prozora, snenog pogleda gledala je negdje u daljinu razmišljajući o sinoćnjem razgovoru s njim. Razgovoru koji joj je promijenio mišljenje o muškarcima, razgovoru koji je u početku tekao glatko, ali kasnije zbog priznanja pretvorio se u buru s velikim valovima i brodolomom. –Trudna sam, postati ćeš otac. – Ti nisi normalna, luda ženo, ne to mi ne treba.- Slike sinoćnjeg razgovora mijenjale su joj se iz minute u minutu, iz sekunde u sekundu, obrazi joj bili vlažni od suza. Vrativši se sinoć iscpljena kući shvatila je da je krivom čovjeku podarila sebe, da mu nikada nije trebala vjerovati , da mu nije treba dozvoliti da je zavede, te nakon svoje ne promišljenosti ostavi jer mu se podala onako kako je htio. Dvije godine neprestano su bili zajedno, uživali jedno pored drugog, smijala se, bila sretna misleći da ta radost i sreća nikada neće prestati, ali tek sinoć je shvatila da mu nikada nije slijepo smjela vjerovati, nije ga smjela voljeti. Dogodilo se. On je za nju bio ono što je tražila, što je očekivala od muškarca, kada ga prvi puta srela na rođendanu svoje prijateljice, znala je da je on taj da je on njezin princ iz bajke, ali sinoć se je taj princ s kojim je provodila lijepe trenutke pretvorio u čudovište koje je pokazalo svoju pravu stranu u nekoliko minuta prošle večeri. Svi snovi o sreći, ljubavi, nestali su u trenu. Nije ni primijetila da se oblaci crne, da se približava nevrijeme samo je nepomično stajala gledajući suznih očiju u daljinu, tiho dozivajući majku koja joj nije mogla dati savjet jer nije bila među živima, nije imala koga nazvati, tražiti savjet, prepuštena je sama sebi i svojoj svijesti koja se kolebala iz minute u minutu ne pružajući joj nikakav normalni odgovor.... Pred sobom je vidjela samo njegov bijesan pogled kada mu je izrekla radosnu vijest. Radosnu? Za nju da, ali za njega....
Post je objavljen 29.06.2015. u 09:14 sati.