U mislima mojim
ti si priviđenje
od slanih niti
pjenom vala tkana
sa pitanjem stalnim;
koliko znaš ti mene,
ili si samo strepnjom
očarana?
Maštom svojom ja oslikah tebe
dušu poklonih da ti snagu daje
koliko će plima odnjeti od toga
nisam znala
pa čemu onda da se kajem.
Niti jedan slikar
nebi te naslikao tako
ko iz moje glave kad izroni platno
da ploviš po zemlji
on bi izbrisao
plovidbu bez plova,
a rijeku bez mora.
Ploviš negdje tamo
ko za svojom duugom
dušu ja ti čuvam,
u svojoj je nosim
tijelo svoje podaj nekom drugom
s ljepotom u sebi
moru prkosim.
Uzmeš li mi dušu,pazi!
Satkana je od najnježnijih školjki,
ako ipak tresnu iz te šake tvoje
rasuće se u tisuću dijelova
praha dušo duše moje.
Prospi ga po moru!
Vjetar će ga maziti nježno
galebovi njegovati perjem,
nebo će blago podariti rosu
a hridi -stijene prozborit će
nečujno
dok morski vali
i zbratimljeni žali
pretvore pepeo u
morsku pjenu.
A ti,ti ćeš dugo ostati kameno nijema
zagledana u morske vaale
i zaželjet ćeš
da sve je bio san
gledajući taj prah što
osta od mene
taj nestvarni dan.
Post je objavljen 27.06.2015. u 03:28 sati.