druga priča
Kada je bila dijete živjela je skromno znajući da njezini roditelji rano ujutro ustaju kako bi na tržnici prodali dio povrća i voća koje su brižno uzgajali jer na drugačiji način nisu mogli svojoj princezi koju su blagoslovom dobili u poznoj dobi omogućiti školovanje u velikom gradu. Svakodnevno je po nekoliko sati kroz šumu odlazila do škole u društvu prijateljice koja je bila toliko krhka da je gledajući je u sebi dozivala anđele i njihovu pomoć da ona i Ana jednog dana budu sretnije no sada. Nije ni znala da joj prijateljica boluje od bolesti kojoj nitko do danas nije pronašao lijek, da još odumiru mišići malo po malo, ali raduje se svakom novom danu jer je još uvijek tu sa svojom prijateljicom anđeoskih očiju i stalno je razmišljala da će takove anđele sresti i kada je više ne bude na životu. Odlučila je da nikada neće ostaviti Anu, da će kada odrastu raditi zajedno i dijeliti dobit zajedno, ali iduće godine Aninog smijeha nije bilo i zaklela se sama sebi da će učiti kako bi mogla pomoći svima kojima je pomoć neophodna. Nakon nekoliko godina roditelji su je pustili potpuno samu iz malog mirnog mjesta u veliki grad punog betona i ljudi koji su hodali ubrzanim korakom, njoj se činilo bez cilja. Sve joj je bilo čudno, ali gledajući pročelja zgrada baroknog doba shvatila je da od ovog trenutka njen život kreče iz početka i da mora uspjeti kako bi se odužila milim roditeljima koji su mukotrpno radili da bi njihova mezimica imala sretniji život od njihovog. - Ana, anđele moj ovdje je lijepo, ali ne kao u tvom i mom mjestu, u našoj šumi ali uspjet ću zbog tebe obećala sam ti to, pomoći ću drugima i molim te nemoj se ljutiti na mene što nisam mogla pomoći tebi iako sam htjela, ali nisam znala kako. Učiti ću ti ćeš biti pored mene i zajedno ćemo uspjeti onako kako smo se hodajući zajedno do škole dogovorile.
treća priča
Zaboravila sam taj osjećaj jer sam uvijek odlazila prije kad osjetim to, ali sa tobom je drugačije. Ti si osoba koju bih mogla čitav život imati kraj sebe jer si čovjek i imaš dušu, razuman si, stabilan si i lako te je voljeti tj. osoba koju želim da imam kraj sebe jer me vežu za tebe prelijepi trenuci i situacije, ma sve. Od tebe nemam pravo nešto tražiti jer sam stvarno prešla sve granice razuma, ali znam da mi je stvarno stalo i želim da sa tobom uspijem jer vjerujem u nas i u ovih godinu i mjesec. Znam da ti je stalo i da me jednim dijelom voliš (u to sam sigurna) jer ne bi ti ovo sve trpio da nije tako. Ne želim te izgubiti zbog svoje posesivnosti . Tražim da mi daš drugu zvaničnu šansu i da malo vjeruješ u mene poslije svega... Kako nastaviti dalje? Ne mislite više na njega, niste više tužni i ne mrzite sve muškarce. Nisu svi kao što je on, a i da jesu, vi ste iz te veze valjda izvukli neku pouku, uvidjeli ste neke svoje pogreške za koje ćete se, u budućnosti, truditi da ne budu ponovljene. Važno je da vidite sebe u pravom svijetlu, tj. da sagledate vašu bivšu vezu realno. U tome vam može pomoći netko sa strane, mada možete i sami biti dovoljno samokritični. Ako ne sagledate pravilno stvari i događaje, dogoditi će vam se ista stvar ponovo u novoj vezi. Tko je pogriješio? Je li samo on kriv, a vašeg udjela u krivici uopće nema?! Ni moji osjećaji se promijenili nisu, još uvijek te volim kao nekada. Srce mi ubrzano zalupa kada neko izgovori tvoje ime ili kada čujem neku od naših pjesama. Danas sam srela nekoga sličnog tebi i ponovo si zbrkao moje sređene misli, nanio duši bol, nas dvoje hodamo različitim stazama i ja ne želim i ne mogu ponovno stajati na kraju puta čekajući tebe da mi se vratiš. Nestani, odlazi, pusti me da živim u samoći jer ona je divna i volim je.
Post je objavljen 26.06.2015. u 22:45 sati.