Probudio me noćas trak Mjesečevog svjetla, dočekao me tiho i uplovio u neki polusvijet tamnih sjena, koje su prolazile nepoznatim koridorima moje duše.
Noći, te gorke prijateljice, postale su spasiteljice, postale su spasiteljice.
Svjetlost u modrim danima bolno dodiruje usne i prelama svoje trakove u neke druge boje, boje koje nisu moje, ostajem tiha.
U nekoj nepoznatoj vatri prohujalih dana i nadolazećeg ljeta, sjećanja kao stražari na vratima, umiru smrću mojih sjena.
Sazidao si u pijesku kule, koje more nije uspjelo razoriti.
Sjećanja.
Stražari.
Kula u pijesku.
Padale su i druge kule građene iznad tamnih bezdana, padale su zvijezde, n na nebu mog života.
Bačena iz nekog razrušenog grada, sklupčana kao zmija ispod kamena, snivala je ta duša svoje snove godinama.
Tražila se u nekim psalmima, padala među pale i ponovno se dizala, ostala je vjerna svojoj istini, svojoj slabosti i snazi.
I takva, neprepoznatljiva drugima, i dalje ostaje na svom putu i vidi ....
Mjesec noćas nije znao za sebe, bio je opet prepun sebe, predivan na tom tamnoplavom baršunu.
Na prostoru čistog neba vječnosti sekunde života zasjala je i ta duša.
Ostala je sa svojim stražarima, nedodirnuta i opet dočekuje svoj san, a u trećoj noći iza nekog spajanja stražari polako spuštaju glave i žele mir.
Sjećanja ... stražari pred vratima tih dubina duše već su se umorili.
Tako se dogodilo.
Dan poslije ... padat će zvijezde i dalje, a tajnoviti Mjesec gledat će dušu, koja je prsnula u tisuću boli.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.