- Jel voliš Bijelo Dugme?, pita me tata prošli četvrtak.
- Naravno! Zašto pitaš?, odgovaram zbunjeno činjenicom kako mu je uopće palo napamet pitat me pitanje volim li ih.
- Idi se onda spremaj. Bit će dokumentarac u pet u Galeriji.
Little did we know projekcija je bila zakazana za subotu pa smo umjesto Izgubljenog dugmeta pogledali Reprint Čede Kapora.
- Vidimo se u Mojsteru samo prvo moramo nešto pojest., dogovaramo se ostatkom ekipe.
Ubrzo nakon večere stižemo u Mojster. Družili smo se s Almirom Berkovcem, autorom Reprinta, i ostatkom ekipe zaslužne za održavanje SB Film-festa.
- Ujutro idemo po Zorana pa ti pošajem poruku kad sjednemo u Mojster tako da obavezno dođete ti i Iva., dogovaramo upoznavanje s basistom Bijelog Dugmeta, odnosno jednim od protagonista subotnje projekcije.
- Dogovoreno.
Petak je osvanuo, a s skupa s njim i kiša. Ne polažući velike nade u sinoć dogovoreni susret krenula sam se spremati za grad kad je tati zazvonio mobitel.
- Rekao je Saša da dođemo u Uno na večeru.
- Stvarno? Aj pričekaj pola sata samo da se spremim., uzbuđeno letim na tuširanje.
....
- Gdje ste vi? Mi smo već naručili., čujem glas s druge strane mobitela.
- Evo nas na putu. Za pet minuta smo tu., odgovara tata.
....
- Dobra večer.
- Dobra večer. Zorane, ovo su Zdravko i Iva.
Ubrzo nakon uspoznavanja konobar nam je donio jelovnike.
Izbirljivo čitam ponuđena jela jer, naravno, od silnih kombinacija jedine dvije bez mesa su Margarita i tjestenina s 4 vrste sira i muškatnim oraščićem. Pizzu mogu pojesti bilo koji drugi dan, a i činjenica da sam ju jela prije točno pola sata jer ju mama pravila za večeru odlučila je umjesto mene i izabrala tjesteninu.
Kako sam bila jedina predstavnica ženskog roda za stolom morala sam malo istrpiti razgovore o politici, ali zato kad smo prešli na glazbu sve je sjelo na svoje mjesto.
Morao sam prestati jer sam mogao ostati bez zubi, a kao što se vidi imam najljepši osmijeh na svijetu., dovršava nam priču o LSD-u.
Zamisli, sjedim pored Redžića, čovjek je legenda već 40 godina i prepričava nam kako je bilo na LSD-u.
Dotakli smo se i priče o snimanju ploče u Londonu, o slaganju njega i Ipeta, životu u Finskoj gdje je boravio nekoliko godina te koncerta 1974. kad ih je moj tata prvi put gledao na Klasijama.
- S kim ste bili posebno dobri tih godina?, znatiželjno pokušavam saznati kakvo je rivalstvo vladalo u to vrijeme.
- Sa svima smo bili dobri. Ustvari,morali smo biti dobri (smijeh). Morali smo govoriti da nam se sviđa pjesma/ploča jer u suprotnom ne bilo dobro.
- A što danas volite poslušati?, nastavljam svoj kvazi interviju.
- Nemam nešto određeno, ali mi se sviđa grupa Pretty Reckless.
- Da, da, znam za njih...
Ponoć se bižila, a tako i vrijeme kad su Miran i Miro trebali doći po mene da odemo na svirku u Innuendo.
- Jel može jedna slika za uspomenu?
- Naravno., odgovara.
- Budući da pišem blog već sedam godina bit ćete spomenuti. Slikom moram potkrijepiti priču jer tko bi mi vjerovao da sam večerala za istim stolom kao i Vi!
- Ako ti to toliko puno znači, slobodno napiši.
- O, kako ne!? Itekako puno. Laku noć.
- Laku noć.
...
- Znaš koga sam sad vidio? Redžića, basista Bijelog Dugmeta., govori mi Filip skroz iznenađeno.
- Ne ćeš vjerovati, ali ja sam upravo večerala s njim., " odgovaram ultra ponosno.
- Stvarno?
- Da.
....
Hvala vam što ste se odazvali projekciji ovog dokumentarca unatoč ovim tmurnim oblacima i hladnoći.
Izgubljeno dugme je priča o pokojnom bubnjaru Goranu Ipi Ivandići. Započinje kao sex, drugs and rock'n'roll dok se pred kraj polako pretvara u melodramu. Da ne duljim, uživajte u filmu!, jedan od autora dokumtarca nas uvodi u priču.
Što reći nakon svega? Bend koji je u te dvije godine koliko je Ipe proboravio u zatvoru trebao izdati ploču koja bi vjerojatno postala najjačom pločom u čitavoj Jugoslaviji, a vjerujem i šire, morao je podleći sabotaži.
Kad ne znaš kako ga uništiti izvana, e onda udari po najslabijoj karici koja se zvala Goran Ivandić.
Hašiš toga definitivno nije bio vrijedan....ali tko sam ja (stariji će reći - balavica) da iznosim bilo kakvo mišljenje o bendu koji je prestao postojati tri godine prije nego sam bila rođena, odnosno, ipak ću si dati za pravo i reći - o bendu koji je prestao postojati odlaskom Željka Bebeka.
Post je objavljen 25.06.2015. u 23:34 sati.