autorica:Mirjana Bačić
U kutu zemaljskog raja
Božjom rukom stvorena
nasta moja Hrvatska
Blaženo je promatram
U izlasku sunca
žuboru potoka
šuštanju iglica i borova
koje prkose vjetru poput stražara
Mladost pokopana
krv junačka prolivena
ponosno ću umrijeti
sretna što sam slobodu dočekala
Suze niz lice klize
zašto je tako moralo biti
čupam kose sijede
bol u srcu posta
O mladosti što pod zemljom osta
ne daj da zaboravimo nikada
najljepše darove tvoje
stare majke što suze isplakaste
sinove USKRSNUT ćete svoje
Ispod prostirki zelenih sagova
po poljima žitnim
moja zemlja je buknula
iznikla poput iskre nad ugaslim
ognjištima
Ruke pružam,grlim stare majke
val snage cijelim bićem struji
zaspim na njima osvježena
daškom vjetra
Kroz oblak prosu se pramenčić
zrake
sine na more
obasja ribarsku barku na pučini
Kao galeb koji ga čuva
i iznad ribara bdije
čuvam svoju grudu krvlju
izborenu
Kamen mi se svali sa srca
SLOBODNA JE MOJA HRVATSKA
ZASTAVOM UZ RIJEKU TRUBE
DJECU SVOJU POZDRAVLJA
M.B.25.06.2015.G.