imam želju, putovati kroz vrijeme, vratiti se u 1971. ili 1972., doći ovakva kakva sam sad na vrata naše kućice u Trnju, pozvoniti, mama bi izašla van, pogledala me, ništa joj ne bi bilo jasno, a ja bih joj rekla:
''to sam ja, tvoja Jadranka, ali došla sam ti iz 2017. godine, reci samo je li moja mlađa verzija u školi, jer se ne smijemo sresti?"
a dalje mašta plete svoje priče :)
a možda sam to i napravila pa je podsvijest izbrisala taj događaj, jer još uvijek imam osjećaj mamine tajanstvenosti, nikad nisam puno saznala o njoj, uvijek mi je pričala puno toga, ali o sebi je jako malo govorila
govorila je o životu, ali o nekim stvarima nije i uvijek sam imala osjećaj, da mi nije sve rekla pa sam pomislila kako mi je i tajila taj moj dolazak iz budućnosti