Marketing
TKO JE IVO ČAKALIĆ
Hrvatska enciklopedija bilježi da je Ivo Čakalić hrvatski pučki pjesnik i sakupljač narodnog blaga, običaja i pjesama svojega rodnog kraja a to je podpapučki dio Požeške kotline. Marno je zapisivao sve što je čuo od mladosti, a prema podacima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti njegova ostavština broji 18 rukopisa predanih toj nacionalnoj instituciji. No, poznato je da je dio rukopisa spremljen u Hrvatskom institutu za etnologiju i folkloristiku, dio u Požeškom gradskom muzeju, dio u Župnoj knjižnici u Kaptolu a dio u Muzeju Slavonije u Osijeku. Svakako zavidan broj radova, zapisa, pjesama i pripovijedaka. Na veliku žalost sve je još uvijek u rukopisu. Samo mali dio je objavljen u akademijinom Zborniku. Dio njegove građe i to onaj koji je pohranjen u HAZU ove je godine digitaliziran i dostupan javnosti na traženje i zaslugom našeg kaptolčanina, mladog učitelja Tihomira Šmitpetera, koji se na poseban način založio za očuvanje imena i djela Ive Čakalića. Za čudo, niti Matica hrvatska niti Gradski muzej Požega nisu dalje iskoračili od marnog čuvanja njegove građe, a to znači da ona još uvijek nije dostupna niti objavljena, pa ni djelomično. Kaptol i njegova okolica djelomično su se odužili jer su Kulturno-umjetničkom društvu dali ime: KUD Ivo Čakalić, Kaptol.
Nakon rečenog postavljam pitanje: Tko je bio Ivo Čakalić?
Kada o sebi govori, odnosno piše, na početku ili na kraju svojih zapisa, on je Ivo Čakalić seljak iz Doljanovaca, zadnja pošta Kaptol kod Požege. Ova njegova vizitkarta svojom kratkoćom i jasnoćom govori da je bio jednostavan i vrlo skroman čovjek, Šokac, Slavonac, Hrvat, čovjek velikog duha, zaljubljenik u svoj kraj i domovinu, ljude i selo, moralne vrednote, običaje i narodnu kulturu. Rodio se 19. ožujka 1889. godine u Doljanovcima gdje je proveo cijeli svoj život. Završio je Pučku školu i radio kao poljodjelac. Pamtim ga kao starca u poodmaklim godinama koji je dolazio na svetu Misu u kaptolačku župnu crkvu, odjeven u šokačku narodnu nošnju s obuvenim opancima, a na glavi je nosio šešir. Gledao sam očima dječaka i divio se tom starcu koji je ispred sebe imao debeli molitvenik, starca koji se pobožno molio i time u meni budio duboko poštovanje. To sam osjećao ja svojom djetinjom dušom. A njega su stvarno poštivali župnici cijele okolice, požeški advokati, školski ravnatelji do ravnatelja a Požeške gimnazije. A onda: Dr. Josip Andrić – muzikolog, Dr. Vinko Žganec – akademik, čelnici Društva svetog Jeronima, oci Isusovci, Franjevci i još mnogi drugi koje je zadivio svojim znanjem, sposobnostima, čvrstom vjerom i dobrotom.
Bio je seljak, živio u Doljanovcima, i sve što je stvorio, stvorio je u tom selu koje je neizmjerno volio. Za sebe sam kaže da je volio seljačke težačke poslove. Volio i radio, da bi preživio i da bi sačuvao djedovinu i očevinu. I kada znamo tu činjenicu moramo se zapitati: Kada je onda pisao? Kada je od drveta izradio makete rodne kuće i Judske crkve, tolika raspela i kipove, naslikao slike? Kada je svoje bilježnice lipih pisama ilustrirao vrlo profinjenim crtežima. Njegove su bilješke i zapisi pisani lijepim čitkim rukopisom, čistom ikavštinom svojega kraja, sve perom i tintom. Sigurno su to bile bezbrojne noći osvijetljene slabim svjetlom lampe petrolejke.
U svojem pismu Dr. Vinku Žganecu – akademiku, piše: „Evo dragi moj gospodine Dr. i brate po Bogu. Ja sam sve ove knjižice ispiso što sam znao. I sve naše radove kako je bilo u staro doba koliko ja pamtim i što sam čuo od svojih roditelja i naših prastari. Ja ništa nisam ovdi izmislio što nije bilo, već baš kako je bilo. A sada sve je drugačije i u poslovi i u zabavi i u poštenju prema prie kako je bilo.“ (Veljača 1968.)
Po svršetku svoga poslanja mirno je počinuo u Bogu kojem je vjerovao i koji mu je bio životni oslonac. Okrijepljen dubokom vjerom preminuo je u 83. godini života, dana 2. svibnja 1971. u Doljanovcima.
Ivo Čakalić zaslužuje da učinimo više jer do sada nismo učinili dovoljno, da ga spominjemo po njegovoj ostavštini, te radi širine njegove duše i ljubavi koju je gajio za našu baštinu, naš kraj i našu Domovinu. Zato ćemo na ovom blogu povremeno objavljivati dijelove njegovih zapisa. A ovaj kratki osvrt neka posluži onima koji si još uvijek postavljaju pitanje iz naslova, da nađu odgovor i da se obogate djelom Ive Čakalića seljaka iz Doljanovaca, zadnja pošta Kaptol kod Požege.
Ivica Ciganović, lipanj 2015.
Post je objavljen 24.06.2015. u 13:04 sati.