Čeka te moja prisutnost
U vapaju osjećaja
U ništavilu vremena.
Ruke pružam k tebi
Ali ti ih ne vidiš.
Pa padam u težinu tjeskobe,
Gubim se u patnji istine
Koja briše putove prolaznosti
I zavlači me
U tamni ćošak težine
Brišući nadu za ono drago.
Tražim samo tvoju sredinu
S tobom u centru izvora blagosti
Za lijek što liječi moje vapaje.
Zato se samo okreni
Osjeti moj pogled i dođi
U moju blizinu, kod mene.
Obgrli me nanovo rođenim
Dražima i nadom
Nježno me pomiluj
Uz traženu strpljivost.
Izbriši moju strepnju
S gumicom poljubaca.
Slomi me u hirovitosti i strasti,
A u zagrljaju nade
Pružu mi šapat podrške.